1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Djevojčica sa Schindlerove liste

27. siječnja, na dan oslobođenja koncentracijskog logora Auschwitza, Njemačka se od 1996. godine prisjeća žrtava nacionalsocijalizma. Jedna od njih je i Stella Müller-Madej, žena koja je uspjela preživjeti krakowski geto i logore u Plaszowu i Auschwitzu.

Zahvaljujući Schindleru, Stella je s još 1 100 drugih židova preživjela Auschwitz.

Zahvaljujući Schindleru, Stella je s još 1 100 drugih židova preživjela Auschwitz.

Svjedokinja neizrecivih zločina imala je sreću što se našla na popisu židova Oskara Schindlera – njemačkog poduzetnika i pripadnika Hitlerove stranke koji je nakon okupacije Poljske došao u Krakow kako bi sklapao unosne poslove, a do konca rata bio je zaokupljen spašavanjem ljudskih života. Autobiografija Stelle Müller-Madej jedan je od malobrojnih autentičnih svjedočanstava o Schindlerovim djelima i jedina autobiografska knjiga iz pera nekog od židova koje je spasio. 1 100 krakowskih židova upravo njemu može zahvaliti svoj ostanak na životu.

Schindler kao Bog

«Čak i najpobožniji židovi svoje molitve, umjesto Svevišnjem, i dan danas upućuju Schindleru», kaže Stella Müller-Madej i dodaje: «Biološki život podarili su mi roditelji – drugi život dao mi je Oskar Schindler.»

Kada je izbio rat, bilo joj je devet godina – kada je završio, 15. Tada više nije bila u stanju zamisliti život na slobodi: «Bilo mi je teško navići se na civilizaciju.» Pisanje joj je pomoglo da se snađe u životu poslije rata. Poticaj je došao slučajno, nakon što je s ocem u kinu pogledala ratni film – i ostala šokirana: «Nakon života kakav je bio moj – među ušima, u prljavštini i smeću, gnoju tijela svoga, okružena glađu i ubojstvima – taj je film za mene bio nekako prečist. Za mene, koja sam osobno dan za danom bila osuđena na sudjelovanje u propasti i uništavanju ljudi od strane drugih ljudi, taj je film bio neprihvatljiv.»

Žrtve nikada ne smiju pasti u zaborav

Stella je istodobno bila potresena reakcijama gledatelja. Čula je jecanje, ali isto tako i komentare tipa «to je potpuna glupost, posve je isključeno da se takvo što dogodilo». Od tog trenutka Stella Müller-Madej svoje preživljavanje shvaća kao obvezu da budnim održi spomen na sve one koji su pred njezinim očima bili maltretirani, ustrijeljeni, obješeni ili otrovani u plinskoj komori: «Nikada ne smijem ni pokušati zaboraviti, jer svi ti poginuli ljudi nisu zavrijedili da budu zaboravljeni.»

Stella, njeni roditelji i brat na spasonosnu «Schindlerovu listu» dospjeli su slučajno. A bila je to tek jedna u nizu slučajnosti kojima mogu zahvaliti svoj život: «Do ušiju nam je doprlo da nekakav Nijemac uz svoju tvornicu ima logor s ljudima koji prolaze bolje od nas, koje ne maltretiraju i koji ne moraju gladovati. Nama je u našem logoru u Plaszowu bilo teško pojmiti da netko takav uopće postoji.»

Zahvalnošću protiv kontroverzi

Schindler je, po cijenu vlastitog imetka, ali i riskirajući svoj život, skrbio koliko je mogao za njihovu dobrobit i sigurnost. Rastajući se od svojih štićenika, na dar je dobio zlatni prsten s ugraviranom rečenicom iz Talmuda: «Tko spasi jedan život, spasio je čitav svijet.»

«Bili smo iznenađeni svakim pojedinim satom kojega smo preživjeli, jer smo svi znali da smo osuđeni na smrt – bilo u plinskoj komori, bilo metkom u čelo. Mi jednostavno nismo imali pravo na život», pripovijeda Stella. Iz toga je proizašla beskonačna zahvalnost koju osjeća svaki preživjeli židov sa «Schindlerove liste» i zbog koje nitko od njih ne dopušta da se posumnja u njegov karakter, premda su stvarni motivi i ponašanje Oskara Schindlera tema nekolicine objavljenih kontroverznih rasprava.

Mladi nisu krivi za zločin, ali neki ništa nisu naučili iz povijesti

Stella Müller-Madej kaže i kako na mladoj generaciji Nijemaca ne počiva krivnja za zlodjela što su ih počinili njihovi djedovi i očevi: «Dugo je trajalo, no sada s dubokim uvjerenjem mogu reći kako njemački narod, njegove posljeratne generacije, više ne smatram potencijalnim neprijateljima.»

Zabrinjava je, međutim, što su mladi ljudi – i ne samo u Njemačkoj – još i danas «puni oduševljenja za Hitlerovu vladavinu», ne shvaćajući «koja je neizmjerna patnja i bol u ime nacističkih simbola nanesena ljudima u čitavom svijetu.»

  • Datum 28.01.2006
  • Autor Barbara Cöllen
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Ztu
  • Datum 28.01.2006
  • Autor Barbara Cöllen
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Ztu