1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Djeca u DDR-u: Nasilno odgajani građani

Proglašeni "neprilagođenima“, štićenici domova za djecu nekadašnje Njemačke Demokratske Republike bili su podvrgnuti žestokom drilu te zlostavljani prisilnim radom do iscrpljenosti. Žrtve sada imaju pravo na odštetu.

Ralf Weber je snažne, mišićave vanjštine. Unatoč tome, u njemu se skriva veliko dijete. "Čežnju za majkom osjećam do danas“, priznaje ovaj, uskoro 57-godišnjak, koji živi sa svojom suprugom u ugodnoj kući, u neposrednom susjedstvu svoje majke. Polako počinje pripovijedati svoju priču.

Brutalnost iza zidova

Ralf Weber proveo je dvanaest godina u odgojnim ustanovama Istočne Njemačke

Ralf Weber proveo je dvanaest godina u tzv. "odgojnim ustanovama" Istočne Njemačke

Ralfa su kao šestogodišnjaka oduzeli njegovoj majci. Bila je samohrana, na punom radnom vremenu i s rodbinom u Zapadnoj Njemačkoj – za režim DDR-a više nego dovoljno razloga za sumnjičavost. Dijete je tijekom dana uglavnom bilo prepušteno samo sebi, "što je štetilo njegovom razvoju“, rečeno mu je kasnije, bez i jednog objašnjenja na čemu je taj zaključak zasnovan.

U domu su ga tukli od prve večeri – remenjem s kopčama, snopovima ključeva, svime što je izazivalo bol. Trpio je vojni dril, nisu mu dali spavati, morao se pokoravati točno određenom dnevnom planu, bez imalo slobode ili prava na imovinu. U samici ili pod tušem zlostavljali su ga nadzornici premlaćivanjem do nesvijesti. Započeo je nekontrolirano mokriti, najradije se skrivao ispod pokrivača.

Šok-terapijom do uništenja ličnosti

Odgojni dom Torgau u vrijeme DDR-a

"Odgojni dom" Torgau u vrijeme DDR-a

Odgajatelji u domu svim silama su nastojali slomiti njegovu volju. Jednog dana Ralfa su premjestili u popravni dom Torgau, koji je u praksi zapravo bio jednak zatvoru. Iza visokih zidova i prozora s rešetkama, okruženi stražarskim tornjevima, zasljepljujućim reflektorima i oštrim psima, štićenici su trebali naučiti – raditi. "Sjećanja na proživljene brutalnosti i ekstremne situacije su i danas u meni vrlo živa – u glavi imam toliko slika kojih se nikada neću uspjeti riješiti“.

Weber do dana današnjeg zna imena gotovo svih odgojitelja u domovima u kojima je proveo svoje djetinjstvo – dvanaest odgojnih institucija u devet godina, potom internacija u psihijatrijsku kliniku gdje su mu bez njegovog pristanka davali psihofarmake i druge medikamente. "Represija sistema u DDR-u sastojala se u manipulaciji građana, a kada to nije uspjelo, išlo se na uništavanje obitelji“, pripovjeda, Kada mu je bilo 26 sustav ga je prepustio samom sebi, očekujući "da funkcioniram i da nisam razvio nikakvu samosvojnu osobnost“.

Život u „slobodi“ DDR-a

Odgojni domovi su sličili na zatvore

"Odgojni domovi" su sličili na zatvore

O užasima koje je proživio bilo je zabranjeno razgovarati. Nadoknadio je zaostatak u obrazovanju i završio zanat metalskog radnika. Odgovarajuće zaposlenje u DDR-u nikada nije dobio, ali je mogao samostalno zarađivati te je čak dobio dozvolu za posjet svom ujaku u Zapadnoj Njemačkoj. "Služba državne sigurnosti htjela je da se ne vratim“. No tu uslugu im nije učinio. S propašću DDR-a Weber se konačno mogao suočiti sa svojom osobnom poviješću.

Sam pred sudom

Odvjetnika si ne može priuštiti, naime, uslijed torture koju je prošao i loše prehrane u domovima Weber je nesposoban za rad. Stoga se sam obratio sudu s molbom za odštetu, s obzirom da je – prema njegovom shvaćanju – takav odgoj u domu bio protivan principima pravne države. Godine 2004. Vrhovni berlinski sud je ustanovio da nije bilo povoda za zatvaranje maloljetnika u Popravni dom Torgau s obzirom da nije bilo dokaza da su kriminalci. Tjelesno kažnjavanje i zlostavljanje također su ocijenjeni kao protivni zakonima.

Ustavni sud odlučio je da žrtve imaju pravo na rehabilitaciju

Ustavni sud odlučio je da žrtve imaju pravo na rehabilitaciju

Weber je slučaj podigao do Ustavnog suda, čiji suci su 2009. odlučili da su djeca i mladi, koja su u DDR-u "iz nebitnih razloga ili u svrhu političkog progona“ bila smještena u dom, imaju pravo na rehabilitaciju. Tu spadaju i djeca koja su bila zatvorena bez valjanog razloga ili upotrebljena da bi se ucjenjivali njihovi roditelji ukoliko su bili kritični prema režimu.

Politika odobrava odštetu

Weber je također svjedočio u Bundestagu. Političari su odlučili osnovati fond u visini 40 milijuna eura namijenjen za pomoć djeci iz domova DDR-a. Po izračunima stručnjaka, u domovima Istočne Njemačke odraslo je sve u svemu između tri i četiri stotine tisuća djece i mladih. Od 1. srpnja 2012. mogu se obratiti državnim službama u svim njemačkim saveznim pokrajinama. Dodjeljivat će se novčana pomoć u iznosu do 10.000 eura u terapeutske svrhe. Mladi koji su bez valjanih optužbi morali raditi u popravnim domovina sličnim zatvorima bit će obeštećeni s 300 eura mjesečno. Weber kaže da nije stvar u iznosu. "Politika je priznala da je činila nepravdu i spremna nam je pružiti obeštećenje. Točka, i kraj priče“.

Preporuka uredništva