1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Djeca puno razmišljaju o smrti

Što je smrt? Kako ona izgleda? Koliko je dubok grob? Djeca se zanimaju za smrt, imaju mnoštvo pitanja, no rijetko i priliku porazgovarati s nekim o toj temi. U projektu koji vam predstavljamo dobili su za to priliku.

default

Za Maxa smrt nije crna, nego zelena. Zelena kao ogromno nogometno igralište na kojem može igrati nogomet do besvijesti. Tom smatra da je u svijetu mrtvih moguće hodati po vodi, dok se Sophie vidi kako juri kroz šume jašući konja. Iako svih trideset i četvero osnovnoškolaca iz Dürena pored Aachena ima različitu sliku o odlasku na vječna počivališta, svi se u jednome slažu: da se život nakon smrti u nekom drugom "obliku" nastavlja.

"Djeca često razmišljaju o smrti", ističe Uschi Keller, članica pokreta za njegu umirućih u Dürenu: "Žele o toj temi znati više nego što roditelji misle". Kako bi zadovoljila njihovu znatiželju, umirovljena 62-godišnjakinja sudjelovala je, zajedno s pet drugih volontera, u petodnevnom projektu na temu "Smrt i tugovanje" u jednom razredu u Aachenu.

Tko pita, ne skita

Uschi Keller, 62-godišnja volonterka

Uschi Keller, 62-godišnja volonterka

Uschi Keller jedna je od tristo aktivnih volonterki i volontera uključenih u projekt Akademije za brigu o umirućima. Projekt je inicirala Bettina Hagedorn koja kaže da djeca pozitivno reagiraju na informativni "tečaj o smrti", dok su roditelji i učitelji često skeptični: "Oni se boje da su djeca još premala za tu temu i da će u njima probuditi previše strahova".

Pritom se većina osnovnoškolaca već susrela sa smrću: ili jer su ostali bez nekog člana obitelji i kućnog ljubimca ili su u dodir s njom došli preko medija. "Djeca osjećaju da je ta tema kod kuće tabu. Učitelji nisu sigurni kako joj pristupiti u nastavi, stoga je cilj projekta upoznati djecu s pojmom smrti, objasniti im razliku između smrti i 'prividne smrti' i ono najbitnije, naučiti ih da je smrt sastavni dio života", objašnjava psihologinja Hagedorn i ukazuje kako djeca mogu tijekom "tečaja" dobiti i konkretne odgovore na pitanja: je li smrt boli, koliko je dubok grob pokojnika, zašto se lijes raspada i od čovjeka na kraju ostaju samo kosti.

Smrt je dio života

Kako učenici doživljavaju smrt

Kako učenici doživljavaju smrt

U pet različitih nastavnih jedinica osnovnoškolci se bave temom smrti i tugovanja. Najprije se upoznavaju s prirodnim ciklusom rađanja i prolaznosti. Kako bi taj proces bolje vizualizirali, na nastavi uspoređuju svoje starije fotografije s aktualnima i čude se koliko su se promijenili i porasli. Kada na red dođe tema bolesti i patnje, onda se u nastavu uključuje i liječnik. "To djeca posebno vole", priča Uschi Keller. Obično mu postavljaju pitanja poput: zašto smo ponekad prehlađeni, zašto ljudi umiru od AIDS-a ili raka i jesu li i njemu samome neke bolesti gadljive?

Tek trećega dana voditelji se ozbiljnije posvećuju temi smrti. Gledajući filmove i diskutirajući djeca uče što su hospiciji, što radi pogrebnik te kako se u drugim religijama vidi život poslije smrti.

Uče i kako pružiti utjehu

Ne uči se samo teorija

Ne uči se samo teorija

"Djeca su otvorena i znatiželjna", ističe Uschi Keller dodajući kako tijekom ovog projekta uče puno toga novoga jedni o drugima. Tako sada recimo znaju da na Mohammedovom nebu živi s anđelima Alah, ali da to Mohammed iz poštovanja prema svojoj vjeri ne smije nacrtati, da je Lisa tužna jer joj je nedavno umro djed i da Paulova mama ima rak, pa se Paul jako brine za nju. "Projekt je zbližio učenike. Mnogi su nam učitelji kasnije ispričali da je stvorio bolju klimu u školi", kaže Hagedorn.

Djeca osim teorije uče i kako u takvim situacijama pomoći sebi i drugima. Upravo se posljednje dvije nastavne jedinice "Biti tužan" i "Utjeha i pružanje utjehe" bave tom tematikom. A tu se onda uči da se utjeha može naći u crtanju, pisanju pisama, sađenju sadnica, posjećivanju. "U središtu je uvijek nada da iza svakog rastanka slijedi neki novi početak", zaključuje Uschi Keller.

Autorice: Sabine Damaschke/ Doroteja Jaković

Odg. ur.: D. Dragojević

Preporuka uredništva