1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Djeca kao pokusni kunići u Sjevernoj Koreji?

Sjevernokorejski prebjeg iznosi optužbu koja je možda doista previše užasna da bi bila istinita: Pjöngjang koristi duševno i tjelesno zaostalu djecu da bi ispitivao učinak kemijskog i biološkog oružja.

Im Cheon-young tvrdi kako je svojim očima vidio pokuse nad hendikepiranom djecom koje je provodila vojska Sjeverne Koreje. Naravno, kaže Im, to ne zna svatko u toj zemlji, ali to je navodno bio dio njegove obuke.

Naime, on je bio časnik u specijalnim postrojbama vojske Sjeverne Koreje i ako je prije specijalne obuke u vojnoj akademiji u provinciji Sjevernog Pjöngjanga još imao neke dvojbe, nakon toga je bio uvjeren da mora pobjeći iz te zemlje.

"Ako želite diplomirati na toj akademiji, morate naučiti kako da prikriveno napadnete neprijatelja, kako da provodite likvidacije, kako da koristite kemijsko oružje i tako dalje", objašnjava Im.

"A onda imate i to što oni zovu 'terenske vježbe'. Za kemijsko i biološko oružje vam trebaju 'objekti' i prvo su nam pokazivali učinak na miševima da vidimo kako umiru. Onda nam je instruktor pokazao učinak na ljudima da bi nam pokazao kako oni umiru. To sam vidio svojim očima", tvrdi Im.

Kaže da ga je to iskustvo toliko zaprepastilo da je bio odlučan pobjeći iz Sjeverne Koreje. Doista, prebjegao je u Kinu i od tamo je stigao u Južnu Koreju. Sve se to desilo još sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. Im je od onda postao odvjetnikom, na čelu je nekoliko udruga sjevernokorejskih prebjega i jedan je od najglasnijih zagovornika svrgavanja vlasti u Sjevernoj Koreji.

Pjöngjang

Unatoč svjedočanstvima pojedinih prebjega i argumentu japanskog profesora kako na ulicama Pjöngjanga 'nema invalida', ove optužbe su možda i previše strašne da bi bile istinite...

Gdje su invalidi?

I neki drugi stručnjaci za Sjevernu Koreju tvrde kako se iskustva Ima "poklapaju" s pričama nekih drugih prebjega iz te najizoliranije zemlje na Zemlji. Neka od tih svjedočanstva su iznesena i povjerenstvu Ujedinjenih naroda koje je prošle veljače objavilo poražavajuće izvješće o stanju ljudskih prava u azijskoj zemlji.

"Ima previše tih priča, a da ne budu istinite", dopisniku DW-a tvrdi i Toshimitsu Shigemura, profesor na sveučilištu Waseda u Tokiju. "Bilo je izvještaja u prošlosti, ali je bilo teško potvrditi ih. Ali stalno stižu svjedočanstva i dolaze iz različitih izvora", tvrdi ovaj japanski stručnjak za Sjevernu Koreju.

"Svatko tko ima priliku posjetiti Pjöngjang primijetit će da tamo baš nigdje nema osoba s nekim invaliditetom. Znamo da se takve osobe oduzimaju obiteljima još dok su djeca i da ih se smješta u posebne kampove. Tamošnja vlada to čini jer želi svima pokazati da je Sjeverna Koreja raj na zemlji, a ne može biti invalida u raju", kaže Shigemura.

Kim Mynong-chol, direktor Sjevernokorejsko-američkog mirovnog centra odlučno odbija takve strahovite optužbe: "To je ista besmislica", kaže za DW. "Taj tip, kao i mnogi drugi slični njemu, samo gledaju kako da negdje uberu novac i da privuku pažnju na Sjevernu Koreju. Zato izmišljaju takve stvari. Ljudi kao što je on ne znaju ništa o pravom životu u Sjevernoj Koreji i jedino im je važno da zarade novac svojim lažima."

Kim Jong-Un i visoki časnici

Doduše, čitav niz humanitarnih udruga svjedoči kako ljudski život u Sjevernoj Koreji ne vrijedi osobito mnogo, a malo je građana koji će se usuditi prkositi svemoćnoj vojsci Sjeverne Koreje.

Mališani za vreću riže

Im Cheon-young navodi mnoštvo detalja kojima podupire svoju optužbu sjevernokorejskog režima. Tvrdi da je tamošnja vojska počela svoje eksperimente još koncem šezdesetih prošlog stoljeća i da je prvi poligon za ispitivanje kemijskog i biološkog oružja nad ljudima bio podignut na otoku Mayang-do. Taj otok je ionako pod nadzorom vojske jer leži nedaleko od luke Sinpo, gdje je i najvažnija podmornička baza Sjeverne Koreje.

Drugi poligon je smješten na jednom otoku na zapadnoj obali Korejskog poluotoka, a treći djeluje unutar kaznenog logora za političke zatvorenike kod mjesta Hyanghari, tvrdi ovaj prebjeg.

"Koriste bakterije antraksa baš kao i 40 različitih vrsta kemijskog oružja koje je razvila tamošnja vlada", tvrdi Im. "Tim eksperimentima su ispitali učinak i znaju koja je doza potrebna", objašnjava bivši časnik specijalnih postrojbi Sjeverne Koreje.

Im objašnjava i kako sjevernokorejska vlada dolazi do djece s mentalnim ili tjelesnim poremećajima. On tvrdi da se ona ne oduzimaju silom kako bi se svemu tome dao privid zakonitosti, makar će se jedva koji stanovnik Sjeverne Koreje usprotiviti bilo kojem zahtjevu kojeg postavi tamošnja vojska.

"Oni to žele postići 'zakonito' i obzirom da ne žele izgubiti potporu stanovništva, tako kupuju zaostalu djecu od njihovih roditelja za nekoliko kilograma riže", tvrdi prebjeg. "Službenici roditeljima kažu da će se sad država pobrinuti za njihovo dijete."

Preporuka uredništva