1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Divlji Zapad ili red i mir?

Od 2001. godine vojska SAD naoružala se bespilotnim letjelicima. One omogućavaju praćenje i likvidaciju terorista. U tim akcijama, nažalost stradaju i civili, što nameće ozbiljne pravne i etičke dvojbe.

Armin Krisnan

Armin Krisnan

Zamislite slijedeći scenario: Na pakistansko-afganistanskoj granici jedan kamion se približava pograničnom selu, u kojem se jednom tjedno organizira velika tržnica. U kamionu sjede dva muškarca. Stručnjaci obavještajnih službi u američkoj upravi vjeruju da je reč o talibanima, a da se u kamionima nalazi više stotina kilograma eksploziva. Satelitsko praćenje, saznanja agenata na terenu, a zatim i intervencija bespilotne letjelice… Nema sumnje, riječ je o pokušaju izvođenja terorističkog napada. U tom slučaju postoji samo jedna mogućnost. Minutu ili dvije prije nego što napadači stignu do cilja, na kamion će biti ispaljene dvije rakete.

Opasna računica

Između lipnja 2004. i rujna 2012 godine, agenti CIA i čelnici vojske Sjedinjenih Američkih Država odlučili su najmanje 344 puta intervenirati bespilotnim letjelicama (52 puta u vrijeme Georga Busha i 392 puta za vreme Obaminog prvog mandata). Razlog: bolje likvidirati teroriste i spriječiti krvoproliće u kojem bi život izgubilo više desetina ljudi. Međutim, takvo obrazloženje ne može se tek tako uzeti zdravo za gotovo. Jer okolnosti nisu uvijek idealne. Kakva bi odluka bila da se spomenuti kamion s eksplozivom, nalazio iza autobusa koji prevozi civile?

Samo u Pakistanu je do rujna 2012. na taj način likvidirano između 2.562 i 3.325 ljudi, među kojima i 474, odnosno 882 civila. Riječ je o procjenama nezavisnih, nevladinih organizacija, a velika razlika u brojkama postoji jer američke vlasti obično ne komentiraju medijske izveštaje. S druge strane, brojke koje su dobijene od očevidaca često variraju.

Broj napada se povećava?

U akcijama u Maliju koriste se i bespilotne letjelice

U akcijama u Maliju koriste se i bespilotne letjelice

U svakom slučaju broj nastradalih je u posljednjih nekoliko godina značajno povećan, a SAD bespilotne letjelice i dalje koriste pod izgovorom da su im u borbi protiv terorizma i kriminala neophodne. Tijekom 2012. godine, letjelice su intervenirale u Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Jemenu, Somaliji, Libiji i Meksiku. Doduše, nije Amerika jedina koja primjenjuje likvidaciju ciljeva uz pomoć bespilotnih letjelica. To čine i Izrael, Velika Britanija i Rusija.

Drugim riječima, „ciljane likvidacije“ spomenutim letjeliciama postale su omiljeno borbeno oružje 21. stoljeća, kaže Armin Krisnan, američki stručnjak za sigurnosnu politiku. „Bespilotne letjelice su u likvidiranju terorista napravile pravu revoluciju.“

Za i protiv

Zagovornici korišćenja bespilotnih letjelica kao glavni argument navode daleko manji broj žrtava u odnosu na konvencionalni način ratovanja, čak i među civilima. „Ratovanje postaje pravednije i moralnije, ako je usmjereno samo na odgovorne, na glavne krivce“, objašnjava Kisnan, argumentaciju poklonika „ciljanog likvidiranja“. Kritičari s druge strane, ciljano ubijanje poistovećuju za atentatima, primjenu sile izvan svih pravnih okvira ili sa „državno sankcioniranim ubojstvom“. Pri tome konstantno se o bespilotnim letjelicama govori kao o načinu ratovanja, iako SAD i Pakistan nisu u ratu. Istodobno, iz ugla međunarodnog prava, u slučaju sukoba, ubijanje o kojem se ovdje govori, zaista se smatra legalnim.

Isto tako, ako „napadač i žrtva“ nisu u ratu, ciljano likvidiranje nije zakonski opravdano, osim ako se takvim ubijanjem ne spriječava opasnost po druge. A takvih situacija je u Pakistanu, po svemu sudeći, do sada bilo malo, proizilazi iz jednog izveštaja pravnih stručnjaka Sveučilišta Stenford i njujorškog Pravnog fakulteta. Autori kritiziraju ograničen pristup informacijama, iza kojeg stoje američke vlasti. Zbog rigidnog stava nadležnih organa izostaje pravno obrazloženje strategije američke vojske i obaveštajnih službi. „Amerika ne ispunjava svoje međunarodne obveze u pogledu pravne transparentnosti.“

Opravdana upotreba bespilotnih letilica?

Maulvi Nazir Wazir, ubijeni vođa talibana

Maulvi Nazir Wazir, ubijeni vođa talibana

Najspornije su ipak civilne žrtve, a posebno njihov veliki broj. Kada su dvije zemlje u ratu, kolateralna šteta je donekle dozvoljena. U tom slučaju vodi se računa o proporcionalnosti. Dosadašnje empirijske studije o učinku bespilotnih letjelica, ne idu na ruku zagovornicima takve vojne strategije. „U njima se navodi da je postotak likvidiranih vođa terorista u ovakvim akcijama izuzetno nizak. Svega dva posto“, tvrde Peter Bergen i Megan Braun, novinari CNN-a. Mnogo češće dolazi do ubijanja nedužnih civila. Posljedica svega toga je destibilizacija prilika u ionako nestabilnim državama. Uz to, od takve vojne strategije više koristi ima neprijatelj, posebno kada je reč o mobilizaciji novih boraca. Stručnjak Krisnan ukazuje na još jednu važnu činjenicu: „Upotreba bespilotnih letjelica u Pakistanu je u toj zemlji samo dodatno pogoršala situaciju. Učinkovitost ciljanog likvidiranja je i više nego upitna.“

Ako je zaista tako, zašto SAD uporno inzistira na upotrebi spornih letjelica? Krisnan iznosi dva argumenta: u vrijeme Bushove administracije, obavještajne službe su mogle uhititi i kidnapirati osumnjičene za terorizam i prebaciti ih u Guantanamo. U zatvoru su ih držali bez procesa, a neke su i mučili; dolaskom Obame na vlast, strategija se promjenila „cilj je bio da se teroristi širom sveta likvidiraju, a ne njihova uhićenja.“ Drugi razlog je kompleksnost pasivnog terorizma. Kada terorističkih napada nema, teško je borbu protiv terorizma pretvoriti u unutrašnje-politički kapital. Zbog toga postoje razlozi zbog kojih se vjeruje da su ciljana ubojstva zapravo izvedena iz osvete.

Preporuka uredništva