Disciplina umjesto zabave?
22. studenoga 2012"Obični tjedni trening za običnu učenicu trećeg razreda gimnazije znači otprilike 30 sati rada. Imamo vrlo naporne treninge. Obično se broj sati treninga kreće između 22 i 24 tjedno", objašnjava trener umjetničke gimnastike Michael Gruhl. Jedna od njegovih učenica je 17-godišnja olimpijka Nadine Jarosch. Uoči Olimpijskih igara u Londonu broj sati koje je u tjednu trenirala bio je enormno visok. 50 do 60 sati škole i treninga zahtijevaju puno discipline. Prije svega kad vani sja sunce a prijateljice idu na sladoled ili u shopping. A kako se približavao početak Olimpijade, tako je rasla i motivacija. Sportaši se redovito vesele i brojnim putovanjima koja im predstoje ako budu uspješni, a zaradi se i nešto novca ako se dobro plasiraju. Za jednu 17-godišnjakinju to je vrlo uzbudljivo i poticajno razdoblje.
Planira se svaka minuta
Nadine Jarosch je već ušla u krug njemačke sportske elite. Mnogi mladi, koji se isto tako bave vrhunskim sportom, još su jako daleko od ovog cilja. Leon Wilhemsen je, da bi ispunio svoj san o igri u vrhunskoj hokejaškoj ekipi, otišao živjeti u jedan sportski internat. Tamo živi strogo reguliranim i vrlo strukturiranim životom. Uz školu, trening, jelo i školske zadaće, u životu ovog 16-godišnjaka, nema baš puno slobodnog vremena. "Jasno je da nije uvijek lijepo i povremeno te zaboli kad drugi dečki idu s lijepim djevojkama u disko. Tada bi čovjek rado pošao s njima. Ali to na žalost ne ide", priznaje Leon.
Postoje i velike razlike od sporta do sporta. U momčadskim sportovima se naglasak stavlja na drugačije stvari nego kod pojedinačnih sportova, kao što je na primjer umjetnička gimnastika. Za nju su treninzi izuzetno intenzivni. Raditi unutar skupine je sasvim druga stvar nego raditi sam s trenerom ili potpuno sam plivati runde u nekom bazenu odnosno sam veslati u kanuu po jezeru.
Disciplina prije svega
Uvijek iznova sam sebe tjerati na disciplinu i probijati vlastite granice, na duge staze nije ni malo zabavno. Barem tako misle mnogi. Pa ipak, u najvećem broju slučajeva upravo su sami mladi sportaši ti koji imaju silnu želju trenirati u svom omiljenom sportu, a ne njihovi roditelji, kaže glavni pedagog u Sportskom internatu Köln Oliver Heitemann. Pa čak i u sportovima u kojima se ne može ništa posebno zaraditi. A najkasnije, kad dođe veliki dan, za koji su provedene godine u pripremama, zaborave se mnogi teški sati treninga i odricanja, barem na jedan trenutak.