1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Diplome privatnih fakulteta: ako su priznate u BiH, priznate su i u Austriji

S liberalizacijom viznog režima za BiH te sve većim brojem građana ove zemlje koji u EU-u traže zaposlenje ili žele nastaviti školovanje, u Austriji je porastao i interes za podrijetlo njihovih diploma.

Studenti i apsolventi iz BiH koji se tako npr. u Austriji nađu pod povećalom institucija ove zemlje koje su zadužene za priznavanje i ocjenjivanje njihovih diploma, često stječu dojam da ih se gotovo maltretira, ta da je oprez ovih institucija najblaže rečeno pretjeran. Tako kažu u austrijskoj Uniji studenata u Beču, jednom od mjesta na kojem studenti i apsolventi iz inozemstva mogu prikupiti informacije o procesu priznavanja njihovih diploma stečenih u BiH ili drugim zemljama koje nisu članice EU-a. Moguće je svakako da su ovakvoj atmosferi doprinijele mnoge publikacije o ovoj temi u medijima na njemačkom govornom području, no najviše je takvoj atmosferi doprinijela svakako činjenica da brojni, najčešće privatni fakulteti u BiH, u cijeloj EU u potpunosti nisu priznati. Što dakle čeka studente i apsolvente iz BiH koji primjerice u Austriji žele pronaći zaposlenje ili nastaviti školovanje?

Profesorica engleskog kao asistentica u vrtiću

Merima Hadžialagić u Beč je stigla prije nekoliko godina s namjerom da se ovdje zaposli ali i da nastavi školovanje. Ona je profesorica engleskog i talijanskog jezika, s diplomom iz Zadra i magisterijem iz Zagreba. Upisati doktorat na Bečkom sveučilištu nije bilo teško, ali je razočarenje bio odgovor austrijskog odjeljenja europskog Centra za informiranje i priznavanje dokumenata s područja visokog obrazovanja. Ova institucija je zadužena za uspoređivanje i priznavanje diploma iz inozemstva, a u pojedinim slučajevima tamo se odlučuje i o obimu ispita neophodnih za njihovo priznavanje.

“Tamo su mi objasnili da se moje zanimanje profesorice ovdje može usporediti s nazivom `magistra filozofije`, te da su diplome u osnovi priznate. Ja se dakle mogu nazivati magistrom, ali to ne vrijedi puno, s obzirom na to da u pedagoškom dijelu nastavnog plana postoji razlika od cijelog jednog semestra, te da ja bez tog semestra ne smijem raditi u državnim školama”, priča Merima.

Tako je ona najprije počela raditi u jednoj privatnoj školi u kojoj je, kako priča, bila jako slabo plaćena, a nakon toga i kao asistent za engleski jezik u jednom privatnom vrtiću, također s niskim primanjima. “Za mene je to bio šok, ja sam na internetu pronašla informaciju da je moja diploma iz Hrvatske priznata, ali ta informacija nije bila potpuna. Tako ja sada iz posao pohađam nastavu i polažem ispite, kojih u roku od dvije godine moram položiti čak deset. Uz ogroman broj sati prakse u nastavi, što je uz druge privatne obaveze veliko opterećenje”, priča Merima.

Studenti s diplomama BiH fakulteta, mogu računati s priznanjem istih - ali uz dodatno učenje

Studenti s diplomama BiH fakulteta, mogu računati s priznanjem istih - ali uz dodatno učenje

Dugotrajan proces akreditacije

U Centru za informiranje i priznavanje dokumenata s područja visokog obrazovanja objašnjavaju da je osnovni uvjet za priznavanje diplome iz inozemstva da institucija na kojoj je diploma stečena, bude priznata od strane ministarstva u zemlji podrijetla, zaduženog za dotično znanstveno područje. Po tom pitanju, situacija u BiH je specifična, objašnjava Marijana Saraf, referentica za Hrvatsku, BiH i Grčku pri ovoj ustanovi.

“U Enic Naric centru u Beču mi radimo s popisima koje nam iz BiH dostave suradnici našeg centra u samoj BiH, kao i Agencija za razvoj visokog obrazovanja u BiH. Mi trenutačno radimo s popisom licenciranih institucija. Sve institucije koje su na toj listi, za nas vrijede kao priznate. Na te popise fakultete i sveučilišta uvrštavaju lokalna ministarstva i mi na to nemamo nikakvog utjecaja. U osnovi bi, međutim, sve obrazovne institucije u BiH pri Agenciji za razvoj visokog školovanja trebale biti akreditirane, što znači da bi trebale ispunjavati više standarde. No, taj je proces u BiH još uvijek u tijeku i ne znamo koliko će još trajati” objašnjava Saraf.

Ona dodaje da bi u Enic Naric centru trebali zapravo raditi samo s akreditiranim institucijama, ali da bi to išlo na štetu onih koji su obrazovanje stekli na institucijama koje imaju samo licencu, te da po tom pitanju još nisu toliko strogi i izričiti. “Nisu studenti krivi ako politika i ministarstva sporo rade”, kaže Saraf. Zašto taj proces u BiH još uvijek traje, ona na to ne može dati odgovor, te upućuje na institucije u samoj BiH. Također nije jasno do kada će u Beču na izvjestan način tolerirati institucije koje su samo licencirane, među kojima je veliki broj privatnih viših škola, fakulteta i sveučilišta.

Nakon ovog dijela procesa pristupa se usporedbi nastavnih planova i programa, što većinom zapravo rade instituti na sveučilištima i visokim školama. Oni određuju i obim ispita koji dodatno trebaju biti položeni, ukoliko postoje razlike u nastavnom planu i programu. Marijana Saraf kaže da su u austrijskom Centru za informiranje i priznavanje dokumenata s područja visokog obrazovanja protekle godine obradili 300 zahtjeva iz BiH i 100 iz Hrvatske, te da 80% zahtjeva predaju građani svega 20 zemalja. Među tih 20 zemalja BiH je na petom mjestu. Broj zahtjeva iz određene zemlje raste s kraćom udaljenosti te zemlje od Austrije i lošijom gospodarskom situacijom.

Medicinska sestra kao njegovateljica

I Aldijana Lonić je u Beč stigla prije nekoliko godina sa ciljem zaposlenja kao medicinska sestra. Srednju medicinsku školu Aldijana je završila u Bihaću. Nakon što je utvrđeno da je ova obrazovna institucija akreditirana, Aldijana je upućena u Ministarstvo zdravstva, gdje je morala predočiti kako bihaćku diplomu, tako i nastavni plan i program, po kojem je završila medicinsku školu u njenom rodnom gradu. U ministarstvu su taj plan i program usporedili s austrijskim i za svega nekoliko dana Aldijana je dobila odluku na zahtjev koji je predala.

“Rekli su mi da je moja škola priznata i da tu nema problema, ali su mi rekli i da ne mogu raditi kao diplomirana medicinska sestra. Jer moj plan i program i ovaj austrijski se razlikuju, te da ako želim raditi kao diplomirana medicinska sestra, moram u Beču položiti još tri ispita i imati 300 sati prakse u nekoj austrijskoj bolnici”, priča Aldijana. Za polaganje ovih ispita Aldijana je dobila rok od dvije godine, informirana je o tome gdje te ispite može položiti, ali i o tome da s njenom diplomom, za to vrijeme može raditi kao njegovateljica.

“Ja u međuvremenu i radim kao njegovateljica, ali naravno da želim raditi kao diplomirana sestra, jer sam se za to školovala. Tako da sada paralelno uz posao pohađam nastavu i pripremam ispite. Moram reći da su na nastavi jako strogi, da se tome jako ozbiljno pristupa, na ispitima je uvijek i komisija iz Ministarstva zdravstva – meni je to jednostavno kao da ponovo idem u školu”, priča Aldijana.

Profesija medicinske sestre u Austriji spada u grupu takozvanih reguliranih profesija. To su poslovi za čije obavljanje je potrebna diploma koju je priznala i ovjerila austrijska institucija koja je za to nadležna. Ukoliko profesija spada u grupu nereguliranih profesija, za obavljanje ovih poslova potrebno je uglavnom samo dokazati određene fizičke i psihičke sposobnosti, te praksu s dotičnog područja.

Mnoge diplomirane medicinske sestre u Austriji mogu raditi samo kao njegovateljice - dok ne obave praksu i ne polože još neke ispite

Mnoge diplomirane medicinske sestre u Austriji mogu raditi samo kao njegovateljice - dok ne obave praksu i ne polože još neke ispite

Prikupiti što više informacija

U osnovi, u svakom slučaju vrijedi: za one koji razmišljaju o tome da sa diplomom iz BiH traže zaposlenje u Austriji, najvažnije bi bilo najprije utvrditi je li obrazovna institucija na kojoj su stekli diplomu priznata ili ne. Informacije o tome se mogu dobiti u internetu.

Istodobno, mogu se prikupiti i informacije o tome je li zanimanje kojom se žele baviti spada u grupu reguliranih ili nereguliranih profesija.

Ukoliko je obrazovna institucija priznata, a profesija regulirana, treba se računati s doškolovavanjem, s obzirom na to da nastavni planovi i programi u BiH i u Austriji nisu jednaki. Isto vrijedi i za one koji u Austriji žele nastaviti školovanje, npr. upisati master studij. U austrijskoj Uniji studenata pričaju kako se često dešava da studenti tek nakon dolaska u Austriju saznaju da njihov fakultet nije priznat i da njihova diploma ne vrijedi.

I Aldijana Lonić i Merima Hadžialagić kažu kako svima onima koji se s diplomom iz BiH, Hrvatske ili Srbije, zbog zaposlenja ili školovanja pripremaju uputiti u EU, od srca savjetuju da se najprije dobro raspitaju o procesu eventualne nostrifikacije njihove diplome. Najbolja adresa za to su možda austrijska Unija studenata i referat za strane studente, u kojem se informacije o svemu ovome mogu dobiti i na jezicima bivše zajedničke države.

Preporuka uredništva