1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Digitalni radni svijet - blagoslov ili prokletstvo?

Digitalizacija je promijenila način rada u Njemačkoj. Dok se do nedavno radilo samo u uredu, sada se smartphone za rad koristi i na plaži i u restoranu. Problem je u tome što kraja radnom vremenu gotovo da i nema.

#48665127 Businesswoman having a cup of coffee while reading an article on her tablet computer. In a coffee shop.

Internet Computer Laptop Arbeit Zeitung Kaffee Geschäftsfrau Tablet

„Dok su nekoć radnici i predstavnici sindikata prosvjedovali noseći natpise na kojima je stajalo:“Subotom moj tata pripada samo meni!“, danas to više nije tako. Danas zaposlenici otvaraju svoju poslovnu elektronsku poštu čak i na godišnjim odmorima, rade zajedno s klijentima i kolegama čak i noću…“, kaže Lothar Schröder, član uprave sindikata Ver.di. „Moramo razmisliti o ljudskoj strasti prema autonomiji u smislu da danas radimo ovdje, a sutra na nekom drugom mjestu. No moraju postojati granice radnog vremena kao i granice obujma samog posla“, dodaje on.

Više autonomije, više slobode

Žena s malim djetetom sjedi ispred kompjutora

Posao se često miješa s privatnim životom

Naime, mnogi zaposlenici bi jako rado sami željeli odlučivati o tome gdje i kada će raditi. Ali ova mogućnost se za sada ne pruža svima i ne toliko često. „A ako se i pruža, onda je često određena prema željama i diktatu poslodavca a manje prema potrebama namještenika. To bi se trebalo promijeniti. To bi mogla biti velika prilika za humanizaciju rada. Tada bi doista mogućnost digitalnog povezivanja, moglo uroditi novim mogućnostima slobode i veće autonomije“, zaključuje Michael Schwemmle, sociolog.

Schwemmle je jedan od suradnika u istraživanju Zaklade Friedrich Ebert pod nazivom „Digitalni rad u Njemačkoj – potencijali i problemi“. Ovo istraživanje je pokazalo kako većina zaposlenih uistinu priželjkuje da može povremeno raditi od kuće. No svega 11 posto poduzeća doista nudi ovu mogućnost. Kako objašnjava Schwemmle, postoji doduše i takozvani „mobilni rad“, ali pri tome nije riječ o radu kakvog priželjkuje većina zaposlenika, već jednostavno o „prekovremenom radu“ kako bi se ispunili ciljevi koje je postavio poslodavac. Naime, nakon osam sati radnog vremena, neki poslodavci očekuju i dalje da im radnik stoji na raspolaganju, da je „uključen“ u mrežu i radne procese. Rezultat je – nemogućnost isključenja. Smartphone, laptop, tablet i tako dalje, izgledaju optički doduše jako lijepo, no ukoliko ih se stalno koristi, njihove (pre)sitne tastature i slabo osvjetljenje mogu postati uzrocima zdravstvenih problema.

Svatko bi trebao sam odlučivati

Umorni čovjek pred kompjutorom trlja oči.

Treba se moći i isključiti iz radnog procesa. To bi trebao jamčiti zakon.

Njemačko radno pravo doduše štiti radnike od iskorištavanja, no tko može kontrolirati što se događa izvan zidova poduzeća i ureda? Michael Schwemmle se stoga zalaže za pravo nedostupnosti. Ono bi prema njegovom mišljenju trebalo biti u tarifnim ugovoru ali i u zakonu. Prema njegovom mišljenju ipak je razlika ako radnik kaže da će se nakon radnog vremena isključiti iz mreže zato jer mu se više neda raditi, ili ako negdje doista postoji neko pravilo ili zakon na kojeg se može pozvati.

Marianne Janik iz Microsofta za Njemačku pak poziva na veću samoodgovornost. „Ako neki suradnik Microsofta osjeća potrebu za radom i tijekom noći, neka samo izvoli…No on ne smije očekivati da će tako raditi i drugi. Svatko treba znati sam što je za njega dobro a što nije“, kaže Janik. Prema njezinom mišljenju, pravo na slobodu i autonomiju je istodobno i stvar odgovornosti i sposobnosti donošenja odluka. „Je li za mene bolje raditi tri dana u uredu i dva od kuće? Ili tri dana od kuće a dva u uredu? Tko sam uopće i kako se snalazim u situaciji u kojoj jesam...? Ovisno o životnoj situaciji, mijenjaju se i radni modeli. Ako netko ima obitelj, možda će radije raditi od kuće. Ako je netko upravo samac, tada će možda radije ići u ured“, zaključuje Janik.

Preporuka uredništva