Devet godina Bruxellesa

Dva puta su Nijemci vodili poslove Europske unije – jedno je to bilo vrlo muški i odlučno je to činio Gerhard Schröder, a sada vrlo ženstveno ali probitačno Angela Merkel. Tri predsjednika Europske komisije su se izmjenila. Luxemburžanin Jacques Santer koji je kao novost u povijesti Europske unije – morao otići s dužnosti – zatim Talijan Romano Prodi koji je se nesretno i nespretno kretao na Bruxelleskoj pozornici ali se ipak uspio vratiti u Italiju na mjesto premijera - i sada po prvi puta jedan Portugalac – multilingualni Barroso.

Usvojena je Povelja o temeljnim pravima (a napisao ju je manje više Nijemac Roman Herzog, nekadašnji sudac pri ustavnom sudu u Njemačkoj i savezni predsjednik Njemačke), napisan je Ustav – kojeg su u dvije zemlje utemeljiteljice Europske unije građani na referendumu odbacili. Sa eurom ostvaren je povjesni znak – uvedena zajednička valuta za sada 13 zemalja. Imali smo dva kruga proširenja, Europska unija je narasla sa 15 na danas 27 zemalja članica – i od nekadašnjeg ugodnog kruga gdje se ostvarivao konsensus izrasla je nepregledna gužva.

Europljani su vodili rat na Kosovu a nakon toga u Afganistanu - i svađali su se oko pohoda Georgea Busha u Irak. Proživio sam tri glavna tajnika NATO saveza, Solanu, Robertsona i sadašnjeg Jaap de Hoop Scheffera. NATO je nakon 11. rujna doživio i svoj poseban slučaj – po prvi puta u svojoj povijesti stupio je na snagu članak o pružanju uzajamne pomoći. Rusija je najprije pala i ponovno se snažno uzdigla – od Jeljcina do Putina. U Francuskoj smo doživjeli Chiraca, blamažu u izboru za drugi mandat protiv desnog ekstremiste Le Pena – i nakon toga pobjeda Sarkozyja, sina doseljenika.

Nizozemska pati zbog traume dvaju političkih ubojstava – prvog u nekoliko stoljeća u na prvi pogled miroljubive Nizozemske. Španjolska je propatila terorizam ETA-e i islamista, a Engleska samo islamistički terorizam. I cijela Europa bavila se problemima islamskih paralelnih društava i zagriženih islamskih propovjednika, zatim ljutitim mladima i njihovom spremnošću za svetim ratom, koja je ponekada završila samo u paljenju atomobila u francuskim predgrađima.

Kao što rekoh: devet godina drame, zanosa, promjena, smjena. Ovo je svakako sretna okolnost za svakog političkog dopisnika. Sretna okolnost za nas strane dopisnike. Sada je to prošlost, vraćam se u Berlin. Vidjet ćemo kako će biti tamo.