1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Dest godina demokracije u Juznoj Africi

Juzna se Afrika jos uvijek suocava s ogromnim problemima - zemlja mora prebroditi posljedice 350 godisnjeg kolonijalizma i desetljeca drzavnog rasizma. Na prvim slobodnim izborima, prije deset godina, pobijedio je Africki nacionalni kongres na celu s Nelsonom Mandelom. Bio je to pocetak takozvane "Rainbow-Nation", "nacije duge" i drustva koje se zasniva na demokratskim, a ne rasistickim nacelima. Danas se o "naciji duge" govori samo jos u turistickim prospektima.

Najveci izazov mlade drzave bilo je pitanje kako savladati posljedice proslosti. U tu je svrhu formirana Komisija za utvrdjivanje istine i poticanje pomirenja. Komisija je u medjuvremenu zavrsila svoj rad, ali svima je jasno da je za pomirenje potrebno prije svega jos mnogo vremena.

To je na vlastitoj kozi osjetila i novinarka Zubeida Jaffer iz Kapstadta. Tijekom 80-ih godina ta je crnkinja otkrila nekoliko ubojstava koja su pocinili policajci. Potom je uhicena, mucena i pritvorena u samicu.

"Zamoljena sam da svjedocim pred Komisijom u kojoj je razmatrano nasilje protiv zena. I, bilo je zaista tesko dati izjavu. Mucenja su se u mom slucaju dogodila mnogo godina prije, 1980. i 1985. godine. Pred odborom i javno priopciti sto se svojedobno dogodilo te sve te strahote jos jednom prozivjeti - to zaista nije bilo jednostavno. Ali, na kraju sam ipak dala izjavu i tako - barem intelektualno - prekinula s prosloscu."

Komisija za utvrdjivanje istine i pomirenje registrirala je ukupno 22 tisuce osoba kao zrtve apartheida. To je, nedvojbeno, vazan doprinos. Ali, cule su se i brojne kritike na racun njezinog rada. Mnoge zrtve jos uvijek cekaju na odstetu za prozivljena zlostavljanja, druge koje zive u seoskim predjelima uopce i nisu registrirane. S druge pak strane Komisija je amnestirala neke pojedince za koje se zna da su pocinili teske zlocine.

Daljnji problem mlade drzave Juzne Afrike je nasilje koje je zavladalo u sirokim dijelovima zemlje, prije svega u podrucjima Kvazulu-Natal i u Western Capeu. Razlozi nasilju su traumatska iskustva, siromastvo, AIDS, gubitak socijalanih mreza. 35 do 50 posto radno sposobnog stanovnistva Juzne Afrike je bez posla. Sankie Mthembi-Mahanyele, zamjenica glavnog tajnika ANC-a, vladajuce stranke u Juznoj Africi kaze: "Mislim da je vazno da shvatimo da deset godina demokracije nije moglo potpuno promijeniti nase drustvo. To nije moguce. Iz godina potlacivanja naslijedili smo prije svega ovo: vecina ljudi ne vlada potrebnim kvalifikacijama"

Iznenadjujuca je cinjenica da unatoc velikoj nezaposlenosti postoji velika potraznja za strucnom radnom snagom. Kraj apartheida mnogima pruza dobre sanse na trzistu rada, ali samo mali broj njih moze te sanse i koristiti. Sanakie Mthembi-Mahanyele objasnjava zasto je to tako: "Za neko radno mjesto nije dovoljno imati svjedodzbu ili zavrsiti neki kurs. Kandidat mora imati i iskustva. I upravo je to onaj nedostatak kojeg se doduse ne vidi, ali koji postoji. A to se onda odrazava u nezaposlenosti - to je stvarnost u nasoj zemlji."

Stvarno pomirenje, savladavanje nasilja trajno su moguci samo ako se smanji razdor izmedju bogatih i siromasnih. U proslih deset godina mnogo je promijenjeno na bolje- realizirani su veliki stambeni projekti, provedena je zemljisna reforma, ostvaren je program opismenjivanja. Unatoc tomu socijalne razlike u Juznoj Africi isto su tako velike kao i za vrijeme aparheida. Bijelci se i danas jos uvijek nalaze na istaknutim polozajima u gospodarstvu.