1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Desni terorizam i njegove žrtve

Od napada je prošlo sedam godina. Danas je jasno da su bombu u Keup ulici u Kölnu postavili članovi jedne neonacističke terorističke grupe. Njemačka javnost je iznenađena - za razliku od stanovnika te ulice.

Bombaški napada 9.6.2004. u Kölnu

Bombaški napada 9.6.2004. u Kölnu

Sasvim uobičajeno poslijepodne u ulici Keup u Kölnu. Prodavaonice su otvorene, restauranti čekaju na goste. Posvuda se čuje i govori turski - ova ulica je zbog ljudi koji tu žive i rade u gradu poznata kao "turska ulica". Ovih dana se o njoj ponovo govori ne samo u Kölnu, već širom čitave Njemačke - kao onih dana, prije sedam godina. I to iz istog razloga. Ali sada ljudi, uz svu zabrinutost, ipak uvelike osjećaju olakšanje - danas je naime jasno da prije sedam godina bombu nisu, kao što se to više ili manje otvoreno sumnjalo, postavili sami Turci u nekom svom internom obračunu, već članovi neonacističke terorističke organizacije "NSU". To je potvrda onoga što su ljudi u Keup ulici već znali: "Mi smo uvijek tvrdili da je pozadina tog napada netrpeljivost prema strancima, mi smo odavno tražili od vlasti da istragu vode malo pažljivije", kaže danas jedan od njih.

Ulica Keup danas

Ulica Keup danas

Do napada je došlo 9. lipnja 2004. pred frizerskim salonom "Kuaför Özcan" - 22-je ljudi je bilo ranjeno u eksploziji plinske boce napunjene čavlima. Policija je od početka krenula od pretpostavke da se radi ili o nekom internom obračunu unutar redova turske mafije, ili o terorističkom napadu kurdskih ekstremista okupljenih u organizaciji PKK.

Istina koja donosi olakšanje

23-godišnja Öznur Özkocacık se dobro sjeća tog dana. "Vidjelo se samo da ljudi leže na ulici. Čili su se povici, mnogi su plakali. Postojala je opasnost da je postavljena još jedna bomba i nitko nije mogao ići kući - policija je sve blokirala. U početku se mislilo da su to Kurdi, jer je tu bilo nekih svađa, baš u tom frizerskom salonu. Ali uskoro nam je postalo jasno da to s njima ipak nema veze." Ova mlada žena, koja je u ulici Keup odrasla, sada je vrlo zadovoljna da je utvrđeno tko je taj napad doista izveo. Neonacista se ona ne boji, u svojoj ulici ona se osjeća sigurno. Jedino što se stalno pita: "zašto su nam to učinili?"

Sancak Topal

Sancak Topal

Yakup Arslan je zlatar u ulici Keup. On je zadovoljan što je konačno dokazano da su žitelji ove ulice nedužni. Nakon napada su svi bili sumnjivi. On se sjeća da je sam frizer Özcan Yıldırım, pred čijom radnjom je napad izvršen, danima bio ispitivan od strane policije. "Policija je tada na našeg prijatelja izvršila veliki pritisak, riječi je bio o mafiji i o PKK. Ali sada je sve razjašnjeno, i to nas, stanovnike i vlasnike radnji u ulici sve jako raduje. Jednako kao što nas je ranije ljutilo da se počinitelja traži u našim redovima."

Odgovornost vlasti

Ne bojim se naonacista

"Ne bojim se naonacista"

Mnogi stanovnici ulice Keup su uvjereni da policija svojevremeno nije dovoljno temeljito istraživala. Po njihovom mišljenju je naprosto nezamislivo da u zemlji poput Njemačke nije moguće pronaći i uhititi počinitelje terorističkog napada. Pitanje: kako je do toga došlo ljude u ulici zaokuplja čak i više nego sam atentat. Zašto je trebalo tako dugo da se razjasni devet ubojstava migranata i bombaški napada, a izvršila ih je ista teroristička grupa? Prevodilac Sancak Topal otvoreno kaže ono što mnogi misle: "Zato jer njemačke vlasti to nisu ni željele. najvažnije je da stranaca bude nešto manje. To je istina. Kada Nijemci takve ubojice žele pronaći i uhvatiti, onda oni to i mogu. Ali oni to nisu željeli, to im nije bilo u interesu, nije im se dalo oko toga potruditi."

Bahri Kayakıran, namještenik u jednoj drugoj draguljarnici, ne prikriva svoju ljutnju: "Vrlo je sumnjivo da je to sve tako dugo trajalo. Mnogi ovdje su uvjereni da nekim ljudima nije odgovaralo da se taj slučaj riješi. Ljudi su mislili: ako se počinioce štiti na organiziran način, nikada ih se neće pronaći. Puno ljudi već dugo ima osjećaj da se odgovorne za napad štiti." Po njegovim riječima je čitava četvrt neopravdano dobila pečat nekakvog "kriminalnog miljea". A to naprosto nije točno: "Mi tu živimo i radimo već godinama, i nismo vidjeli nikakav milje", kaže Kayakıran. Neonacista se on ne boji, ali smatra da je netrpeljivost prema strancima dio njemačke svakodnevice. Zbog toga je turska zajednica zu zemlji uvijek spremna: "mi znamo da do napada može doći svakog trenutka", kaže on.

Ulica kao u Turskoj

Frizerski salon Özcan

Frizerski salon Özcan

U ulici Keup čovjek se osjeća kao u nekom turskom gradu. Tu su turske prodavaonice, posvuda se čuje turska glazba, u kafićima sjede muškarci, na ulici se igraju djeca koja međusobno govore turski i posvuda su slike koje podsjećaju na Tursku. Ali mada se tu turski jezik više govori od njemačkog, i o turskoj politici se više raspravlja nego o njemačkoj, stanovnici ove ulice žele da ih se jednako tretira kao i sve druge ljude u Njemačkoj. Oni dobro znaju da ih sada novinari i političari posjećuju zbog novih saznanja o bombaškom napadu, ali da će oni uskoro ponovo i otići i uskoro ih zaboraviti. Jedan vlasnik radnje koji želi ostati anoniman kaže: "Mi ne želimo da nas se instrumentalizira. Političari dolaze i odlaze, ali naši pravi problemi ostaju."

Autori: Başak Özay / Z. Arbutina

Odg. ur.: Željka Telišman