1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Dan kad se toleriraju političke uvrede

Na političku Pepelnicu se u Njemačkoj oštrim riječima ismijava političkog protivnika. Ove godine ne manjka povoda: plagijati doktorskih disertacija, seksizam, navodna suradnja s DDR-ovom tajnom službom neke su od tema.

default

Politischer Aschermittwoch CSU

Na Pepelnicu se u Njemačkoj okupljaju sve važnije političke stranke kako bi u opuštenijoj atmosferi i puno bezobzirnije nego što je inače prihvatljivo obračunavale s političkim protivnikom. To se naziva političkom Pepelnicom, a bavarska Kršćansko-socijalna unija (CSU) to smatra svojim originalnim proizvodom. Iako su korijeni političke Pepelnice stariji od njega, bivšu legendu CSU-a Franza Josefa Straußa smatra se ocem oštrih (i ponekad uvredljivih) političkih govora. A s obzirom da se ove godine u Njemačkoj uz savezne održavaju i pokrajinski izbori u Bavarskoj i Hessenu, ni druge stranke ne žele zaostajati u oštrim obračunima s političkim protivnicima.

Muškarac u crvenom puloveru pije pivo

Političku Pepelnicu prihvatio i SPD ...

Da bi oporbeni izazivač, Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD), po prvi put mogao imati najveći skup povodom političke Pepelnice ne zabrinjava bavarski CSU. Za njih drugi ionako samo oponašaju tradiciju koja je nastala u Bavarskoj i koju CSU prakticira već desetljećima.

Tradicija stočnih sajmova

Iako tradicija seže do 16. stoljeća, kad su se održavali veliki bavarski stočni sajmovi, rođendanom političke Pepelnice smatra se 5. ožujka 1919., kad je Bavarski seljački savez pozvao na "Veliki narodni skup". U gostionicama se emocionalno diskutiralo o političkim zbivanjima. A tko je najoštrije napadao one koji drukčije misle dobivao je najglasniji aplauz od većinom pripitih slušatelja.

1970-ih godina je tadašnji predsjednik CSU-a Franz Josef Strauß popularizirao političku Pepelnicu i izvan granica Bavarske. Oštro je napadao prije svega socijaldemokratske političare i djelomice ih svjesno vrijeđao.

SPD-ovog političara Egona Bahra, koji je u vrijeme kancelara Willyja Brandta smatran "arhitektom" politike razumijevanja s Istočnim blokom predvođenim SSSR-om, Strauß je jednom nazvao "diletantskim amaterskim diplomatom", bivšeg saveznoga kancelara Helmuta Schmidta označio je kao najveći sigurnosni rizik, a o socijaldemokratima je jednom rekao: "Sozis hoaßen's, Kommunisten san's", što prevedeno s bavarskog dijalekta znači: "Nazivaju se socijaldemokratima, ali oni su komunisti."

I ispod pojasa

Ponekad su političke izjave išle doslovce ispod pojasa. Pod dojmom studentskih nemira 1968. jedan CSU-ov zastupnik u njemačkom saveznom parlamentu Bundestagu je izjavio da je SPD 1969. došao na vlast samo zato "što smo bika prekasno kastrirali". Bilo je i šaljivih izjava. Pred oko 7.000 slušatelja Strauß je jednom rekao: "Nije točno da ja svakoga dana za doručak pojedem jednog socijaldemokrata. Ja jedem samo ono što volim."

Plakat s Jürgenom Trittinom kojim se poziva na političku Pepelnicu

... kao i Savez 90/Zeleni

Iako je politička Pepelnica dugo bila CSU-ova domena, 1960-ih godina su ju prihvatili i socijaldemokrati. U međuvremenu skupove političke Pepelnice održavaju i Zeleni, Liberali i Stranka ljevice, a oni su sve popularniji i izvan Bavarske. Privlačnost organiziranog vrijeđanja očito se nije smanjila iako su se stranke programski međusobno približile.

Neki čeznu za oštrim izjavama iz vremena Straußa i misle da se danas na skupovima političke Pepelnice govori previše učtivo. Ipak, veliko zanimanje medija za te skupove i dalje je zajamčeno. Bez obzira što se većinom radi, kako je jednom rekao jedan promatrač, samo o "inputu piva i outputu znoja".

Preporuka uredništva