1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Dan hrvatske animacije

28. listopada, davne 1892. godine u Parizu je Emil Reyneau predstavio svoj «Theatre Optique» - postupak projiciranja povezanih sličica, čime je označio početak animiranoga filma, ali i kinematografije uopće. Njegovom otkriću Hrvatska duguje mnoge lijepe događaje: od legendarne Zagrebačke škole crtanog film, preko nagrade Oscar Dušanu Vukotiću, do jednoga od najpopularnijih svjetskih festivala animiranoga filma – Animafesta.

default

U četvrtak, 28. listopada, diljem svijeta obilježavao se Međunarodni dan animiranoga filma, a u Zagrebu Dan hrvatske animacije – ove godine drugi put. Radi se o još jednom pokušaju da se hrvatskom animiranome filmu vrati nekadašnja slava koju je u drugoj polovici 20-oga stoljeća osigurala ugledna zagrebačka škola.

Cjelodnevno slavlje crtića u zagrebačkom kinu Tuškanac, koje je posljednjih mjeseci postalo pravi filmski centar koji nudi programe baštine, klasika i manje poznatih kinematografija, obuhvatilo je godišnji pregled stvaralaštva animatora profesionalaca i amatera, a kako i dolikuje takvoj smotri, dijelile su se i nagrade. Grand Prix 2. Dana hrvatske animacije otišao je studentima Odsjeka za animirani film i nove medije zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti koji su maštovito promislili niz špica za ovogodišnji Animafest. Njihov mentor Krešimir Zimonić, preuzimajući nagradu, poručio je da možda baš i nije pedagoški dati im tako veliko priznanje i tako ranoj fazi karijere, no, ipak je to, smatra on, dobar poticaj. Dvije jednakopravne druge nagrade uručene su Darku Bakliži za duhoviti film «Spoj» te «Sretnom cvrčku» autora Marijana Lončara. O kvaliteti godišnje produkcije hrvatskih animiranih filmova razgovarali smo s doajenom animacije Borivojem Dovnikovićem – Bordom: "U svakom slučaju vidi se da je profesionalizam tu. Međutim, još uvijek nema jednog smislenog filma koji ima glavu i rep i koji ima nešto reći jer ja često kad gledam neke od ovih filmova razmišljam kako bih volio pročitati scenarij. Da vidim zapravo što je autor htio. A vidim da nije uspio prenijeti ono što je riječima zapisao. Osim toga, mnogi filmovi su igre, podsjećaju me na vježbe. Počne i završi, a moglo je početi kasnije i završiti prije – to je tako svejedno" komentira Bordo. Zanimljivo je da je među 17 filmova prikazanih u konkurenciji bilo više od pola nastalih u malim producentskim kućama što je svakako ohrabrujući podatak, no Dovniković to objašnjava sve jeftinijim cijenama proizvodnje što upravo i dovodi do dramaturške nedorađenosti. Ivan Ladislav Galeta s likovne akademije pozdravlja želju nezavisnih producenata da se uključe u animaciju jer je nekada glavni producent tog žanra bio Zagreb film koji je posljednjih godina zbog nesposobnosti vodećih ljudi doveden na rub propasti: "Možda ću biti zločest malo sada, ali neka mi oproste. Možda je čak i sretna okolnost da se Zagreb filmu to dogodilo, da se već jednom priča otvori. Sada kada je scena otvorena Zagreb film će se morati postaviti na svoje mjesto. Ne vjerujem da Zagreb film kao izuzetno bitna kulturna institucije, ne samo za našu kulturu, nego i za svjetsku kulturu animacije, ne može biti trgovačko društvo."

Veliki potencijal leži, dakako, u novim generacijama animatora – u programu filmova djece i mladih prikazano je čak 20 radova nastalih u raznim školskim i vanškolskim radionicama, a u četvrtak je predstavljena i svježa berba radova studenata - prije nekoliko godina utemeljenoga – odsjeka animacije zagrebačke likovne akademije koji su javnosti pokazali tu širinu i bogatstvo različitosti. "Ali moramo biti strpljivi jer nemamo još sve uvjete koje bi inače trebali da bismo mogli raditi kako treba. Vjerujem da će nam uskoro biti omogućen tehnički, prostorni i kadrovski novo rada kakav je potreban za obrazovanje mladih ljudi" zaključuje Galeta. U doista raznolikoj selekciji animiranih filmova prikazanih na 2. Danu hrvatske animacije našlo se tako od nedorečenih i posve apstraktnih radova, kakve je spominjao Borivoj Dovniković, do inovativnih razmišljanja budućih profesionalaca s Gaćetina odjela. Svoje su mjesto pronašli i reklamni filmovi, koji iako vidljivo visokih budžeta, i nisu najbolje što hrvatska animacija nudi. Stoga postavimo pitanje, događa li se ovakva manifestacija jer je situacija krenula nabolje pa je vrijeme da se proizvodnja počne dostojno i vrednovati, ili je Dan hrvatske animacije još jedan pokušaj revitalizacije te scene. Dok hrvatski crtići sramežljivo osvajaju pokoju nagradu po međunarodnim festivalima, no bez većeg odjeka, reći ćemo da je ovo potonje, no odgovor je zapravo sasvim nevažan. Važno je da još postoje mnogi talentirani kreativci koji su spremni zaroniti u zahtjevne, i, ponekad, nažalost, marginalizirane vode animacije.