1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Da li je pakt za stabilnost eura mrtav?

"Ne, on stoji još na papiru, tko hoce taj ga još uvijek može procitati." - to je bio, ne bez gorcine, odgovor nizozemskog ministra financija Gerrit Zalma. Jer postupak zbog prekoracenja državnog deficita Njemacke i Francuske je obustavljen - tijesnom vecinom glasova ministra financija Unije i to su uglavnom bili glasovi ministara zemalja koji i sami imaju problema sa deficitima. Otprilike, kao da vas policajac uhvati da prebrzo vozite i onda se glasuje da li da platite globu. Ako vas je dvoje u autu a policajac je sam - onda je policajac imao peh. A Njemacka i Francuska prebrzo voze - prevedeno, previše troše i to ne od jucer nego vec preko dvije godine im je deficit veci od propisanih 3%. Europski povjerenik za monetarnu politiku ne može ništa drugo nego se držati pravilnika o stabilnosti eura i prema njemu, u studenom prošle godine, konstatirano je da je tako kao što su svi znali da je tako jer on smije vjerovati samo podacima Europskog ureda za statistiku koji se bave godinom prije toga. Dakle; Pedro Solbes je prije godinu dana i formalno objavio kako - ako vas tocno zanima - paragraf 104. Sporazuma o stabilnosti eura stupa na snagu. To je takozvano "plavo pismo" kojeg su se u Berlinu dugo pribojavali - ali je stiglo nakon izbora pa ionako nije bilo tako važno. Sada je na potezu vijece ministara financija Europe - izmislili su si kraticu "Ecofin". Ono je na zasijednaju u sijecnju Njemacku pozvao da objasni kako ce prestati gomilati dugove i - sukladno tocki 7 istog paragrafa - "dao svoje savjete" kako da Berlin smanji deficit za cetri mjeseca. Oni su prošli - i nije se dogodilo ništa pa je njemackom ministru produžen rok do jeseni slijedece godine ali samo ako smjesta smanji proracun za 6 milijardi eura. Ali ni to se nije dogodilo nego je objavljen o rekordnom deficitu i tako je došlo do ove maratonske sjednice: povjerenik Solbes je smatrao da mu ne preostaje ništa drugo nego pokrenuti tocku 8 i tocku 9 paragrafa 104: obavezu nacionalnoj vladi prihvacanja preporuka Bruxellesa i plan sanacije o kojoj doticni ministar, kao dacic koji je navukao kolac, mora redovito javljati mami i tati - prevedeno, Ecofinu - dokle je stigao sa ucenjem. I sad dolazi prakticni problem pakta za stabilnost eura: zemlje sa slicnim problemima kao Njemacka i Francuska - Italija, Portugal ili na primjer Belgija - složili su se sa gledištem da iza tocke 7 ne mora nužno slijediti tocke 8 i 9 - dakle one koje propisuju sankcije. Dobri daci - Austrijanci, Nizozemci, Španjolci, Irci i Finci mogli su samo gledati što odlucuju - prakticno - prijestupnici. Povjerenik Pedro Solbes: "Nakon ovog dana imamo pakt o stabilnosti druge vrste. Do prošlog tjedna smo imali pravilo koje je bilo zasnovano na nacelima ali sada imamo sistem koji mnogo više pociva na politickim odlukama ministara financija. To je novina koju ne mogu podržati." Možete se pitati - kako Europska središnja banka to može tolerirati? Da, to nije malen problem ali to je cijena doista nezavisne centralne novcarske institucije; ona, ako vidi da su ozbiljno poremeceni finacijski tokovi, jedino može i mora stisnuti kocnicu povecati kamatnu stopu - a onda najveci racun placaju oni koji sada štede. Njemacki kancelar Schröder ima slijedece objašnjenje: "U konjukturnoj situaciji kao što je ova, smije se valjda diskutirati i donositi zakljucke da se pomice ravnoteža izmedu konsolidacije proracuna i stimulacije rasta i da nije isto ako je gospodarsko stanje loše ili dobro. To vodi tome da se pakt o stabilnosti eura u ovim vremenima mora drugacije interpretirati nego što misli europsko povjerenstvo ili njegov veci dio. O tome se radi." Tocno, izjavio je na primjer švedski premijer i takoder socijaldemokrat, Göran Persson; ali Njemacka je proizvodila dugove i za vrijeme konjukturnog poleta. Uopce, to ce teško Švedsku - ili Veliku Britaniju privuci da pristupe zoni eura a ovako povlašten položaj kojeg si uzimaju veliki vrlo vjerojatno ce imati i posljedice po ostale integrativne procese - na primjer Austrija je vec najavila kako više ne razmišlja popustiti u natezanju oko novog ustava Europe.