1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Džihad made in Belgija

Potraga za atentatorima iz Pariza vodi do Belgije. Ova zemlja se u posljednje vrijeme razvila u izvorište europskog džihadizma. Analitičari smatraju da je Belgija zakazala u borbi protiv islamskog ekstremizma.

1. Proljeće 2014: napad na židovski muzej u Bruxellesu

2. Jesen 2014: proces protiv terorističke skupine "Sharia4Belgium".

3. početak 2015: oružani sukob belgijske policije i islamista

4. Ljeto 2015: spriječeni teroristički napad u brzom vlaku za Bruxelles

5. Napad u Parizu s direktnom vezom s Belgijom

Zbog islamističkog terorizma Belgija se u posljednjih 18 mjeseci pet puta našla u središtu pozornosti svjetske javnosti. Za politologa Asiema el Difraouia su problemi domaće prirode: "Belgijanci su zapostavili promatranje ove scene, zapostavili su mjere prevencije, zapravo su sve zapostavili", izjavio je Difraoui u razgovoru za Deutsche Welle. Kao glavni razlog za propuste on vidi unutrašnju podijeljenost u zemlji: "Belgijanci su jednostavno previše zabavljeni sami sobom. Valonci i Flamanci se godinama međusobno blokiraju i zbog toga nitko nema kapaciteta da se bavi unutarnjopolitičkim problemima u zemlji".

Glavni dobavljač za europske džihadiste

Uhićenje osumnjičenih u četvriti Molenbeek

Uhićenje osumnjičenih u četvriti Molenbeek

Da je potrebno žurno djelovanje najbolje pokazuje pogled na statistiku: prema navodima londonskog International Centre for the Study of Radicalisation and Political Violence (ICSR) je u razdoblju između kraja 2011. i kraja 2013. godine i do 11.000 islamističkih boraca otputovalo za Siriju i Irak. Od njih je gotovo svaki peti iz Zapadne Europe. S 296 boraca je Belgija u vrhu grupe zemalja iz koje potječu borci na ratištima u Siriji ili Iraku. Radi usporedbe: iz osam puta veće Njemačke je, prema procjenama, "samo" oko 240 boraca završilo u „svetom ratu“. U usporedbi s brojem stanovnika je Belgija s 27 boraca na milijun stanovnika glavni dobavljač europskih džihadista.

Iz gradića u džihad

Gradić Verviers na istoku zemlje je prema navodima studije Sveučilišta u Liegeu postao simbol uspjeha islamističkih fanatika. Prilikom racije belgijske policije povodom sumnje u teroristički napad su početkom 2015. godine ubijena dvojica islamista nakon što su otvorili vatru na policiju. Stručnjaci ovog sveučilišta su istraživali integraciju i društvene odnose u Verviersu koji spada u najsiromašnije gradove u Belgiji. Od 53.000 stanovnika 15 posto ima migrantsko porijeklo. U gradu živi 117 nacija. Među njima je i druga po veličini čečenska zajednica u Belgiji koja slovi za neku vrstu jezgre islamskog fundamentalizma. Prema navodima jednog od bivših pripadnika islamističke scene je od 2011. godine između osam i deset osoba iz Verviersa otputovalo u Siriju kako bi se priključili terorističkoj skupini "Islamska država"

Nema koherentne strategije

Akcija protiv islamista u Verviersu početkom 2015.

Akcija protiv islamista u Verviersu početkom 2015.

U Belgiji živi 400.000 muslimana. Među njima je vrlo mali broj onih koji su spremni na nasilje. Ipak, u odnosu prema ovoj grupi građana već godinama postoje neslaganja i sukobi. Strategije u borbi protiv fanatizma više djeluju kao simbolična politika: Antwerpen je 2009. godine zabranio nošenje marame u javnosti, dvije godine kasnije je Belgija uvela zakon protiv potpunog prekrivanja tijela. Bilo da je riječ o autobusu, šetnji ulicom ili kinu, žene više ne smiju nositi burku. Ukoliko zakon bude prekršen slijedi novčana kazna od 137,50 eura.

Organizacija "Sharia4Belgium", koja otvoreno regrutira borce za džihad, 2012. godine je i službeno zabranjena. U velikom sudskom procesu je vođa organizacije u jesen 2014. godine osuđen na 12 godina zatvora. Strategije su različite: nakon terorističkog upozorenja u siječnju je belgijska vlada najavila da će oštro djelovati. Prisluškivanje telefona je trebalo donijeti više sigurnosti. No sve te mjere, kao što pokazuje i najnoviji razvoj događaja, nisu polučile mnogo uspjeha.

Preporuka uredništva