1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Crveni karton despotima!

Muamar al Gadafi već 40 godina nemilosrdno vlada Libijom. Totalitarni režim čovjeka koji se na sav glas odrekao terora godinama izdašno podupire i Europska unija. To mora prestati, smatra komentatorica Ute Schaeffer.

default

Mi ne znamo gotovo ništa o stanju u Libiji. To je "plod" rada diktatora Muamara al Gadafija. Koliko je bilo žrtava u napadu borbenih zrakoplova na demonstrante? Tko još doista stoji iza pukovnika Gadafija? Tko su protivnici režima? Nema TV-snimki, nema provjerenih informacija - nema ni imena žrtava. Libija je izolirana od javnosti, a Libijci čvrsto "zarobljeni" u šaci Gadafijeve socijalističko-islamske narodne republike. Sramota je kako se Europska unija ponaša - i kako je sramežljiva reakcija Unije. Nakon višesatne diskusije nisu zaključene niti sankcije!

Europska unija zna s kime ima posla. S despotom koji Maoa, Staljina i Hitlera označava svojim političkim uzorima, s dugogodišnjim patronom međunarodnog terorizma, na čiji račun idu i napadi na berlinsku diskoteku La Belle i u škotskom Lockerbieju. Desetljećima je "kralj afričkih kraljeva" (kako se sam nazvao) potpirivao ratove u Africi dostavom oružja i financijskom potporom najrazličitijih skupina. On je odgovoran za destabilizaciju većih dijelova središnje Afrike - koja traje do danas.

Europa to zna. I Europa je doživjela u više navrata Gadafijeve neumjerene zahtjeve, posljednji put na afričko-europskom susretu na vrhu u Tripoliju krajem 2010. Gadafi je prisutne izmaltretirao govorom (dugim sat i pol) punim tiradama - a da nitko nije napustio prostoriju.

Europa žanje ono što je posijala

Europa sada žanje ono što je posijala - kada je Gadafija promovirala u europskog žandarma. U listopadu prošle godine EU je s Gadafijem potpisala sporazum i suradnji na polju migracija. Libija je među afričkim izbjeglicama poznata kao brutalna policijska država. Preko dva milijuna Afrikanaca koji svake godine preko Libije pokušavaju doći u Europu, završavaju u logorima u kojima se ne poštivaju ljudska prava - prije nego što natovareni u kamionima bivaju prebačeni u susjedne pustinjske zemlje.

Neljudska politika, koja je u suprotnosti svim europskim vrijednostima. Skandal je činjenica da je EU za to obećao čak novčanu pomoć. Nepravedni režim koji nije potpisao Ženevsku konvenciju o izbjeglicama i koji ne poznaje zahtjeve za azilom. Možda će aktualne slike iz Bengazija i Tripolija pomoći da se i u Europskoj uniji upale lampice? Do sada se nije puno toga moglo primijetiti.

U Bruxellesu, Parizu, Berlinu i Madridu često se moglo čuti: "Potreban nam je, zato s njim surađujemo!" Libija je četvrti po veličini proizvođač nafte u Africi, treći najvažniji dostavljač nafte u Njemačkoj. Tko s vragom tikve sadi, ne treba se čuditi kad izgubi svoju vjerodostojnost. Umjesto da se pozabavi kompleksim problemima poput zaustavljanja migracije iz Afrike uz pomoć mira i razvoja u zemljama odakle potječu izbjeglice, puno je jednostavnije obvezati južne susjede na bezobzirnu politiku zaustavljanja migracije. Ljudska prava više-manje... To je dvostruki moral, koji šteti europskoj vanjskopolitičkoj vjerodostojnosti! Prividna stabilnost koja se temelji na ne-pravu i diktaturi kao u Gafafijevoj državi, to Europa ne bi trebala podupirati.

Čak je i Rusija osudila pokolj

Ute Schaeffer

Ute Schaeffer

Čak je i Rusija teško osudila masakr proteklog vikenda. Na određeni način Gadafi je u svojoj viziji islamsko-socijalističke narodne republike sam "najavio" događaje: krajem 70-ih godina prošlog stoljeća on je skicirao "državu masa" koja sama vlada sobom - bez vođe. A upravo na tome rade ljudi u Libiji. Gadafi bi trebao otići.

Autorica: Ute Schaeffer / sma

Odg. ur.: A. Šubić

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic