1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Crtani roman šou

U Zagrebu je posljednji vikend u studenome rezerviran za Međunarodni festival stripa „Crtani romani šou“.

default

Kada je festival pokrenut prije devet godina, strip scena u Hrvatskoj jedva da je postojala – mnogi poznati autori 70-ih i 80-ih godina živjeli su i radili u inozemstvu. Domaća strip produkcija i tržište ovisili su o maloj grupi entuzijasta koji su uglavnom poslovali s minusom, a mlade generacije ljubitelja stripa morale su se dobro potruditi da otkriju i upoznaju rad kvalitetnih svjetskih autora. No, zahvaljujući Crtani romani šouu, danas je hrvatska strip situacija posve drugačija. I ne samo da je uspostavljeno tržište stripa i autorska scena, već stripoljupci u Zagrebu imaju priliku osobno upoznati neke od najpoznatijih svjetskih umjetnika poput Briana Bollanda, Gianfranca Ferrija ili legendarnog scenariste stripa „Alan Ford“ Maxa Bunkera, koji je bio gost ovogodišnjega festivala.

Gužva oko oca Alana Forda

Čim je stigao na otvorenje, koje se odvijalo u petak u Zagrebačkome kazalištu mladih, oca Alana Forda, Maxa Bunkera, pravim imenom Luciana Secchia, okružili su mnogobrojni obožavatelji svih generacija, željni upoznavanja sa stvoriteljem njihove omiljene Grupe TNT i autorovog potpisa na koricama tog kultnoga stripa. Bunker kao scenarist i, danas nažalost pokojni, crtač Magnus stvorili su plejadu likova koji su obilježili odrastanja ljubitelja stripa od 70-ih do danas, a još se uvijek nedostižnima smatra prvih osamdesetak avantura špijunske grupe iz njujorške cvjećarnice koje je autorski dvojac napravio zajedno. Bunker se prisjeća prvih dana Alana Forda 1969. godine kada je budućnost izlaska tog stripa bila vrlo neizvjesna: "Na početku je prodaja išla vrlo slabo. Prodavalo se po nekih 8000 primjeraka, no to se postupno mijenjalo i naklada je rasla 100 po 100 primjeraka više. Velika eksplozija popularnosti Alana Forda dogodila se kada je izašla epizoda o Superhiku. Tada smo s 40.000 skočili na 200.000", priča Bunker.
Najviše je poklonika Alan Ford stekao zbog svojega osobitog satiričnoga tona i odličnog detektiranja i prikazivanja vječnih ljudskih mana, no Bunker smatra da se današnja satira umnogome razlikuje od one iz ranih dana Alana Forda: "Satira je općenito prešla neke svoje okvire, postala je puno agresivnija, nije više onako suptilna kao nekada. Ja još uvijek pišem satirične scenarije, ali satira se promijenila. Publika od 16 do 25 godina traži danas drugu vrstu satire, pa se prilagođavam njima. Što se tiče Alana Forda – tu su uvijek postojale dvije razine čitanja i razumijevanja – prva je ona površna koju svatko može shvatiti, a ona druga ima puno više nijansi te, satiru i ironiju za koje je potrebno ipak neko iskustvo da biste ih razumjeli."
Bunker je svjestan popularnosti svojega najpoznatijeg stripa na području bivše Jugoslavije i neuspjeha na nekim drugim tržištima poput SAD-a i Francuske. Za to, dakako, ima objašnjenje: "Tu je sretna okolnost bila to što ste imali prevoditelja koji je uspio tako dobro ući u srž jezika i prevesti neke izraze i riječi kojih nema u rječniku. U Francuskoj su prevodili doslovno, onako kako piše i zato to nije uspjelo. Možda popularnost Alana Forda u ovim krajevima ima veze i sa sličnosti naših mentaliteta i smisla za humor, ali prevoditelj je zaista bio izvrstan i zato je Alan Ford tu imao takav uspjeh" zaključuje Bunker.

Stripu treba potpora

Drugi gost festivala Crtani romani šou bio je poznati hrvatski strip autor Igor Kordej koji se nedavno vratio u domovinu, nakon desetljeća života i rada u Kanadi: "Ovdje su moji korijeni. U Kanadu sam otišao kao odrastao čovjek – imao sam 39 godina. Nisam nikada volio tamošnji sistem života – ja ga zovem pakao demokracije. Radi se, naime, o totalnoj kontroli i nečemu što liči na blažu verziju Orwellove „1984.“ I to mi se nikako ne dopada. Tako da sam se vratio jer tu u Hrvatskoj vlada ono što ja zovem šarmantni kaos."
Kordej, najširoj publici poznat kao jedan od članova Novog kvadrata - vrlo progresivne grupe autora stripa i ilustracija s kraja 70-ih, imao je velikih uspjeha i na svjetskoj strip sceni – početkom ove godine bio je nominiran za stripovskoga Oscara, nagradu Will Eisner, koju, doduše, nije osvojio, ali već je i sama nominacija sjajno postignuće do kojega je došao zahvaljujući svojem projektu „Smoke“: „To je moj prvi američki projekt čiji smo moja kolegica scenaristica i ja vlasnici. Znači nije licencni serijal, nisu super-heroji, nego nas dvoje autorski rapolažemo s tim projektom. Mislim da se to po „Smokeu" i vidi jer je to jedan od stripova koje sam u posljednje vrijeme radio s najvećim guštom i mislim da se to vidi iz priloženog."
Kordeju se ne čini da su se tijekom 10 godina njegova izbivanja s hrvatske scene, dogodile neke velike promjene. Situacija mu se, ipak, čini nešto boljom jer je tržište živnulo, no naglašava da je u Hrvatskoj, ako se želi ući u Europsku uniju, potrebno napraviti ono što neke zemlje EU-a – poput Danske, Nizozemske, Norveške, Finske – rade na području stripa: "Tamo ministarstva kulture subvencioniraju strip kao jedan od jednakopravnih segmenata kulture koji ne mogu živjeti i ostvarivati profit samostalno. Kod nas je strip, nažalost, totalno bačen u zakutak. Naravno da strip nije profitabilan, ali to nije važno. Važno je da je on neodvojivi segment kulture koji mora preživjeti. Nadam se da će jednoga dana doći neki mlađi ljudi u političke sfere, i da će se valjda netko sjetiti da stripu pokloni veću pažnju."
Spomenimo da je 9. festival Crtani romani šou, uz izložbe i predavanja dvojice uglednih gostiju, ponudio i niz promocija, radionica i filmskih projekcija, a na sinoćnjem zatvaranju festivala podijeljene su i nagrade natječaja za najbolju tablu stripa s temom „Vampir“.