1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Crnci i bijelci - ujedinjeni u siromaštvu

Ljudi bijele kože do nedavno su u Južnoafričkoj Republici slovili kao imućni. Siromašni su samo bili oni crne kože. Međutim, to se sada mijenja i sve više bijelaca napušta svoje domove i odlazi u naselja za siromašne.

Township u Kapstadtu

Township u Kapstadtu

Prema najnovijim službenim podacima, ljudi bijele kože u Južnoafričkoj Republici zarađuju šest puta više od sugrađana crne boje kože. Pa ipak, usprkos ovim još uvijek enormnim razlikama, sve više bijelaca u ovoj zemlji zapada u siromaštvo. Do nedavno je primjerice bilo nezamislivo predočiti si bijelog čovjeka koji živi u naseljima izgrađenim tijekom aparthajda. Takozvani townships bili su rezervirani isključivo za sirotinju crne kože. Sada se to mijenja i sve više osiromašenih bijelaca seli u ova naselja kuća izgrađenih od aluminija.

"Bijelci uvijek misle da su nešto bolje..."

Blikkiesdorp je jedno takvo naselje, township u blizini zračne luke u Kapstadtu. Ovaj je grad na ovome mjestu prije točno sedam godina dao izgraditi tisuće kućica od aluminija u koje su privremeno trebali biti smješteni oni najsiromašniji prije nego se konačno usele u neku „normalnu“ kuću. No, većina koja se tada ovdje nastanila, ovdje živi i danas. Među njima su već godinu dana i sestre Mirinda i Esther sa svojim obiteljima. Jedina razlika između njih i ostatka stanovništva je – boja kože. „Kada šetamo naseljem svi nas primijete. No, to nije ništa neugodno. Isto tako se niti najmanje ne stidim činjenice da ovdje živim. Kada me netko pita gdje stanujem, kažem u Blikkiesdorpu, u bloku R, broj 30. Meni zbog toga nije neugodno. Ako netko zbog moje adrese više ne želi imati posla samnom, to nije moj problem, meni je to svejedno“, kaže Mirinda de Vries.

Obitelj de Vries u Blikkiesdorpu

Obitelj de Vries u Blikkiesdorpu

Njezina sestra Esther živi sa svojim suprugom i tri sina na sveukupno 13 kvadratnih metara. Najmlađi, Conrad, star je godinu dana, David u međuvremenu već ima sedam godina. Ovdje je pronašao mnoge nove prijatelje iako vrlo često pomišlja na vremena kada su živjeli u Kapstadtu, u „normalnoj“ kući od kamena.

U trenutku kada je njezin suprug ostao bez posla, nestala su primanja te više nisu mogli plaćati stanarinu. Iako žive na samom rubu egzistencije, Esther kaže da se u novom okruženju, s novim susjedima osjeća ugodno, čak ugodnije nego tamo gdje je prije živjela. „Bolje se razumijem s ljudima crne ili tamne kože nego s bijelcima. Lakše mi je s njima razgovarati. Bijelci uvijek misle da su nešto bolje. To mi se ne sviđa. Mislim da nas je Bog sve stvorio, svi smo isti i nitko nije bolji od drugoga“, kaže Esther.

I bijelci mogu biti siromašni

No, kada se tek doselila u Blikkiesdorp, ovdje je doživjela pravi kulturni šok. Trebalo je proći mnogo vremena dok nije prihvatila situaciju kakva je; primjerice, da u ovom naselju ne postoji nešto što se naziva privatna sfera. Aluminijski zidovi su toliko tanki da susjedi mogu čuti sve. No, s druge strane, ljudi se ovdje više drže zajedno, pomažu si i paze jedni na druge. „U Kapstadtu je to bilo drugačije, tamo je sve bilo anonimno, no ovdje to tako nije. Moji prijatelji uvijek paze na mene i ukoliko dođe netko tko traži sukob ili svađu, oni odmah stanu na moju stranu“, priča Esther.

Mladi bijelac i mlada crnkinja zagrljeni

Sve više bijelaca seli u township u Kapstadtu

Estherina obitelj je jedna od 12 obitelji bijelaca koje trenutno ovdje žive. Iako su ih susjedi u početku čudno gledali pa čak i ogovarali, oni se u ovom township-u osjećaju danas jako dobro i prihvaćeno. „Za mene je to bio pravi šok kada sam prvi put ovdje vidjela Esther i njezinu obitelj. Uvijek sam mislila da su Južnoafrikanci bijele kože automatski i bogati“, kaže Bernadette De Kock, jedna od stanovnica crne kože u ovom naselju. Ona s ponosom dodaje kako bi atmosfera koja vlada u Blikkiesdorpu, trebala i mogla biti primjerom za cijelu zemlju. „Ovdje žive pripadnici svih manjina, Indijci, bijelci i crnci zajedno. Stvarno je lijepo vidjeti da se ljudi doista mogu ujediniti i pronaći način zajedničkog ugodnog suživota“, zaključuje ona.