1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Crna Gora: mukotrpno procesuiranje ratnih zločina

23 godine nakon napada na Dubrovnik u Crnoj Gori su za ratne zločine crnogorski sudovi izrekli tek dvije osuđujuće presude. Što vrijeme više promiče, izgledi za daljnje procese su sve manji.

Prva presuda za ratni zločin u Crnoj Gori izrečena je prije gotovo 20 godina. Petorica specijalaca Vojske Republike Srpske osuđena su 1996. godine zbog ubojstva tročlane fočanske obitelji Klapuh, nadomak Plužina. Druga osuđujuća pravomoćna presuda uslijedila je 18 godina kasnije. Četvorica bivših rezervista Jugoslavenske narodne armije osuđena su u travnju 2014. godine zbog zlostavljanja hrvatskih vojnika u logoru Morinj kod Kotora. Dobili su ukupno 12 godina zatvora , nakon petogodišnjeg procesa. Sud je presudu izrekao 22 godine nakon zločina.

Protok vremena i nedostatak volje

„Preveliki protok vremena od čina zločina do pokretanja postupka, predstavlja poseban problem pri provođenju istražnih radnji i utvrđivanju relevantnih činjenica potrebnih za jaku i utemeljenu optužnicu“, kaže za DW Daliborka Uljarević koja u Crnoj Gori rukovodi aktivnostima Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova na području bivše Jugoslavije (REKOM).

„Protok vremena može utjecati na kvalitetu optužnice“, priznaje i Vrhovno državno tužiteljstvo Crne Gore u pisanom odgovoru za DW. „Mora se, istodobno, imati na umu da je Odjel za suzbijanje organiziranog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina počeo s radom tek 2008. godine.“

Napad na Dubrovnik 12.11.1991.

Napad na Dubrovnik 12.11.1991.

Osim što je Crna Gora zakasnila u procesuiranju ratnih zločina, drugi značajan problem je, po mišljenju mnogih, i nedostatak političke volje da se oni istraže do kraja. Tea Gorjanc-Prelević iz nevladine organizacije „Akcija za ljudska prava“ navodi: „Činjenica da je do sada bilo potrebno 12 sudskih odluka da bi se riješila tri slučaja ratnih zločina, ukazuje na ozbiljan sistemski problem u pravosuđu. Zašto je to tako? U Crnoj Gori je ista vladajuća elita kao i u vrijeme ratnih zločina, pa izgleda da se radi o autocenzuri, o uvjerenosti da je cilj uvjeriti javnost da se u biti ništa mnogo lošeg nije dogodilo ili, ako i jeste, kao npr. u slučaju deportacije, da je to jedna žalosna činjenica ali da se ne radi o ratnom zločinu“, zaključuje Gorjanc-Prelević.

Deportacija muslimana, državljana Bosne i Hercegovine, dogodila se u svibnju 1992. godine. Službenici MUP-a su na području Crne Gore uhitili preko 40 izbjeglih muslimana iz BiH i izručili ih vojnim formacijama Republike Srpske. Preživjela su samo devetorica. Devetorica pripadnika MUP-a optuženih za taj zločin, nisu odgovarala. Viši sud u Podgorici zaključio je da je privođenje građana bio dio njihove svakodnevne dužnosti. „To što su ih predali vlastima Republike Srpske bilo je nezakonito. Međutim, optuženi nisu bili pripadnici oružanih snaga SRJ, te se njihova djelatnost ne može prihvatiti kao kršenje međunarodnog prava“, navodi se u obrazloženju presude.

Optuženi samo niži činovnici

Logor Morinj

Logor Morinj

Za ratne zločine u Crnoj Gori rijetko su optuživani visokorangirani činovnici, odnosno nije dovođena u pitanje komandna odgovornost. Na optuženičkoj klupi uglavnom su se našli službenici nižeg ranga: „Presude nisu uspjele da do kraja obuhvatiti sve odgovorne, bilo da se nalaze u političkom ili komandnom kadru, već su se ti postupci primarno bavili neposrednim izvršiteljima i to selektivno, što cijeli koncept suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori dobrim dijelom čini besmislenim“, ističe Uljarević.

Takav slučaj je i s događanjima u Bukovici, nadomak Pljevalja. Prema podacima Udruženja Bukovčana prognanih od 1992. do 1995, u tom kraju ubijeno je šest osoba, a više desetina bilo je izloženo fizičkoj torturi. S područja Bukovice protjerano je oko 300 osoba, a zapaljeno je osam kuća. Viši sud u Bijelom Polju je, zbog nedostatka dokaza, odbacio optužnicu protiv sedmorice bivših pripadnika crnogorske policije i Vojske Jugoslavije, optuženih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

„Činjenica je da Crna Gora nije spremno ušla u rješavanje tih problema“, otvoreno kažu u Tužilaštvu. „Misija za stručnu procjenu u Crnoj Gori o rješavanju ratnih zločina ocijenila je kako crnogorsko tužiteljstvo nije uspjelo organizirati svoje istražne napore na području ratnih zločina. Također je ukazano na nedostatak aktivnog pristupa tužiteljstva u nastojanjima da se identificiraju mogući osumnjičeni“, navode u Vrhovnom državnom tužiteljstvu.

Optužnice na zahtjev nevladinih organizacija i žrtava

Tužiteljstvo je otvorilo samo jedan od pet slučajeva ratnih zločina u Crnoj Gori – ubojstvo obitelji Klapuh. „Žrtve su pokrenule sve druge slučajeve uz podršku nevladinih organizacija ili hrvatskog tužiteljstva u slučaju Morinj. One su pokrenule Bukovicu i Kaluđerski laz“, podsjeća Gorjanc-Prelević.

Ratni zločin u Kaluđerskom lazu dogodio se 1999. godine, a oslobađajuća presuda izrečena je 15 godina kasnije. Umirovljeni pukovnik Predrag Strugar i sedam pripadnika bivše Vojske Jugoslavije, oslobođeni su optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Njima se na teret stavljalo da su, kršeći pravila međunarodnog prava, nečovječno postupili prema civilnom stanovništvu i ubili 15 Albanaca, koji su pobjegli s Kosova. Sud je zaključio da navodi optužnice nisu dokazani.

Evropska unija traži rezultate

Uhićenja u slučaju Kaluđerski laz

Uhićenja u slučaju Kaluđerski laz

Europska komisija je prošle godine zatražila od Crne Gore odgovarajuće procesuiranje ratnih zločina. „Crna Gora se mora izboriti s nekažnjivošću“, navodi se u godišnjem izvješću Europske komisije o napretku Crne Gore.

Gorjanc-Prelević navodi jednu od glavnih prepreka u ostvarivanju zahtjeva Bruxellesa: „U Crnoj Gori još uvijek napreduju i suci i tužitelji koji, po onome što su pokazali u svom radu, to ne zaslužuju.“

Da bi se napravio pomak, Uljarević predlaže: „Glavni temelj za istinsko suočavanje s prošlošću jest oslobađanja državnih institucija od neprimjernog političkog utjecaja, ali i kontinuirani rad na podizanju svijesti javnosti o značaju utvrđivanja činjenica o ratnim zločinima i njihovom procesuiranju.“

Iz Vrhovnog državnog tužiteljstva poručuju: „Imajući u vidu činjenicu da ratni zločini ne zastarijevaju, Vrhovno državno tužiteljstvo će preispitati postoji li zakonska mogućnost za pokretanje novih istraga.“