1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Crkva u Hrvatskoj (ipak) voli zlato i moć

Papa Franjo je u Hrvatskoj istinska zvijezda, čak i među ateistima. Svima se dopada njegova skromnost i srdačnost, a iako su i biskupi u Hrvatskoj skinuli svoje križeve od zlata kao Franjo, čini se da to nije dovoljno.

Crkva sv. Marka u Zagrebu

Crkva sv. Marka u Zagrebu

Da su mnogi biskupi javno izrekli poticaje koje dobivaju od primjera pape Franje, u razgovoru za Deutsche Welle tvrdi crkveni povjesničar dr. Marko Medved. Kada se radi o samim vjernicima, kaže, utjecaj papinih riječi na njih u svijetu globalnih komunikacija je još i veći, budući da izravno dolaze u kontakt s rimskim biskupom i njegovim porukama.

No kolumnist Večernjeg lista Branimir Pofuk za DW kaže da se utjecaj papinih poruka na biskupe tek treba vidjeti. Vjernici su ih, kaže, dočekali s oduševljenjem, olakšanjem i radošću; zato jer papa predstavlja vjeru onako kao što većina ljudi misli da bi to trebalo činiti.

Okoštalost struktura Crkve nije problem samo u Hrvatskoj. Ipak, u Hrvatskoj je izražen zbog iskustva komunizma, ali i zbog nesnalaženja u novim vremenima. „Crkva je preuzela ulogu predvodnika. Možda je to uloga koja joj ne pripada“, smatra kolumnist Pofuk i navodi primjer odreknuća od povlaštenosti dok je Bergoglio bio nadbiskup Buenos Airesa. „U knjizi u kojoj su izašli njegovi dijalozi s rabinom Abrahamom Skorkom dat je primjer mise za domovinu. To je misa koju u Zagrebu svake godine služi i kardinal Bozanić, a postala je predmetom sporenja o tome hoće li doći državni vrh i hoće li mu nadbiskup održati lekciju. Bergoglia su upozorili da su predstavnici drugih vjerskih zajednica ostavljeni u zapećku. On je to vrlo brzo promijenio i sada su te mise ekumenske molitve u kojima predsjednik države dođe pozdraviti predstavnike svih vjera.“

Papa Franjo

Papa Franjo je svojom skromnošću i srdačnošću, osvojio srca čak i ateista

Iako hrvatski mediji javljaju da Vatikan već duže vrijeme šalje poruke hrvatskim biskupima o nužnosti prekidanja napada na lijevo-liberalnu vlast, pouzdanih potvrda toga, za sada, nema. I u ponašanju prema svjetovnim vlastima, misli Pofuk, Franjo postavlja primjer kojega će Crkva morati slijediti i tako se odreći politikanstva, politike i sprege s određenim političkim opcijama.

Zaboravili na sekularizaciju i demokraciju

I Medved smatra da je komunizam, kada govorimo Crkvi u Hrvatskoj, važna odrednica. Unutar same organizacije je dominantan broj onih koji su preživjeli iskustvo komunističkog društvenog uređenja i položaja koji je on nametnuo Crkvi. „Takvi, koji svoj stav nisu u stanju prilagoditi novim okolnostima, zaboravljaju da se u međuvremenu dogodila sekularizacija, svugdje pa i kod nas, ali i Drugi vatikanski koncil kojim je Crkva potpuno prihvatila tekovine demokracije i laičke države. Koncil ističe autonomiju vjernika laika u političkim pitanjima i legitimitet političke pluralnosti među vjernicima. Katolici u Hrvatskoj uistinu imaju razna politička usmjerenja, ali s obzirom da nije razvijeno katoličko javno mnijenje, a crkveni mediji su još uvijek odveć klerikalizirani, najšira javnost ne uspijeva percipirati tu pluralnost“.

Laici trebaju biti poslušni učiteljstvu u području vjere, navodi Medved, ali samostalno trebaju procijeniti konkretnu političku situaciju. "Želio bih pritom naglasiti i to da je poslanje Crkve svjedočenje Evanđelja, te da je prenošenje vjere, a ne parlament i visoka politika – u kojima je na djelu politička borba, a kod nas politikanstvo – privilegirano mjesto poslanja Crkve. Osim toga, Crkva je u komunizmu bila čuvaricom nacionalnog identiteta, a danas postoje druge institucije koje imaju tu zadaću. Mnogi u Hrvatskoj to ne razumiju.“

Nova forma, ali i sadržaj

Bilo je uočljivo da su i hrvatski biskupi, po uzoru na papu Franju, skinuli zlatne križeve već na samom početku njegovog pontifikata, prisjeća se kolumnist Pofuk. „Bit će potrebno puno više od promjene mode. Svojim ponašanjem papa postavlja zadatke pred vjernike, ali i hijerarhijsku Crkvu. Ne čini to stegom, već upravo blagošću, skromnošću i otvorenošću. Crkva, pa tako i ona u Hrvatskoj si neće moći dozvoliti luksuz ne pratiti ga, jer će to za nju biti pogubno. Vjernici i oni koji to nisu će uspoređivati biskupe i svećenike s onim kako se Franjo ponaša.“

Bozanić i Josipović kod pape Benedikta XVI.

Hrvatski crkveni dužnosnici su možda skinuli zlatne križeve kakve su još nosili za prethodnog Pape, ali su i dalje skloni uplitati se u 'veliku' politiku.

Ističe kao veliku novost činjenicu da se jedan papa nastoji ponašati onako kako bi se ponašao sam Krist. Izjava o homoseksualcima „tko sam ja da im sudim“, nije, prema našem sugovorniku, ništa drugo do parafraze Isusove izjave „tko je bez grijeha neka baci prvi kamen“. To pak nije doktrinarno ništa novo, ali je način na koji to govori bitno drugačiji. „Pitanje je što su radili do sada kada takve jednostavne i ljudske izjave izazivaju senzaciju u cijelome svijetu“.

Povjesničar crkve Medved također u papinim riječima o homoseksualcima vidi promjenu forme, ali i sadržaja, te kaže da su u svijetu već mnogi biskupi uspostavili dijalog s gej udrugama. Postoje, kaže, i homoseksualci za koje se Crkva brine. „Puno katolika traži način da se kršćanska poruka prenese mladim generacijama stupajući s njima u dijalog u društvima duboko zahvaćenim modernitetom ili postmodernitetom. Čini se paradoksalnim, ali izgleda da je kod nas bilo više razgovora i dijaloga za vrijeme komunizma negoli danas, te da je za vrijeme službenog ateizma bilo manje fundamentalizma među vjernicima negoli danas.“ U hrvatskom društvu, smatra, nedostaje kultura dijaloga, što vrijedi i za Crkvu, bilo da se radi o dijalogu prema svijetu ili unutar nje same. A dijalog, kaže Medved, za Crkvu nije stvar opcije, već je to za katolika obveza.

U Hrvatskoj postoje lobiji opasniji od gej lobija

Ipak, ističu aktivisti za ljudska prava, papina je izjava kroz spominjanje problema navodnih gej lobija, ostavila prostora za daljnju diskriminaciju homoseksualaca. Pofuk smatra da u Hrvatskoj postoje interesni lobiji svih vrsta, pa i gej lobiji; bilo unutar profesija ili političke elite. „Mislim da su puno opasniji neki drugi lobiji koji nas koštaju u stvarnom novcu i šteti koju nanose društvu.“

Dodaje da je Bergoglio kao kardinal bio protiv Zakona o istospolnim zajednicama u vrijeme dok ga je Argentina kao prva latinoamerička država prihvatila. No važan je način na kojega je vodio dijalog i osudio bilo kakav duhovni i pastoralni progon homoseksualaca. „On apsolutno smatra da je neprihvatljivo da se netko može smatrati kršćaninom, a da u isto vrijeme uzima kamen u ruku ili da se prema čovjeku 's druge strane barikade' odnosi bez dubokog poštovanja pa i kršćanske ljubavi.“

I dok su se građani, mahom u komentiranju tekstova vodećih dnevnih listova koncentrirali na Bergogliovu izjavu o homoseksualcima, „ispod radara“ je prošao ostatak izjave u kojoj kaže da žene nikada neće biti svećenice u Katoličkoj crkvi. To je, prema Pofuku, samo dokaz da je problem bio u načinu na koje su crkveni poglavari do sada posredovali ideje. „Ne očekujem ni od jednog pape da promjeni crkvenu doktrinu i praksu. Crkva nije demokratska ustanova. To je stvar za koju se vjernici unutar Crkve moraju izboriti." Ipak, Medved podsjeća da je papa izrazio potrebu formuliranja katoličke feminističke teologije i da Hrvatska ima priličan broj izvrsnih teologinja žena, pa i na visokim crkvenim učilištima u čemu ne zaostaje za zapadnim zemljama.

Crkva jest stvorena "na kamenu" - ali nije od kamena

U javnosti je, ističe kolumnist Pofuk, nedovoljno zamijećena papina podrška onima koji u Brazilu već tjednima na ulici traže pravednije društvo bez korupcije. A te su poruke, smatra, izrečene „urbi et orbi“ te je jasno da Bergoglio misli kako je i takva borba za pravednije društvo prihvatljiva.

I na kraju, crkveni povjesničar Medved odbija upotrijebiti epitet „rigidna“ za Crkvu. Kaže, mnogi su u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj angažirani oko toga kako iznaći način da se dvije tisuća godina stara poruka iznova prenese čovjeku 21. stoljeća. Pri tome, nažalost, mnogi i zaboravljaju da Crkva nije muzej koji čuva staru baštinu, već je ona vrt u kojem stalno niču nove biljke.

Preporuka uredništva