1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Cork – glavni europski grad kulture 2005.

Za Cork – glavni europski grad kulture u 2005. godini – taj naslov ne predstavlja samo čast, nego i veliki napor. U obnovu svojega glavnog grada irska grofovija Cork do sada je uložila gotovo 200 milijuna eura. Program obnove, koji je započeo još prije nekoliko godina, obuhvaća brojne radove na sanaciji i prenamjeni napuštenih industrijskih pogona u ugostiteljske objekte i kulturne ustanove. Cork je oduvijek bio kulturno središte Irske. "Festivalski grad" može se podičiti jednom od rijetkih opernih kuća u zemlji. Pozivamo Vas na šetnju tim malenim, ali vitalnim gradićem koji je 9. siječnja 2005. uz veliki vatromet, te brojne glazbene i kazališne predstave i službeno postao ovogodišnjom kulturnom metropolom Europe.

Uz vatromet, te brojne glazbene i kazališne predstave irski grad Cork 9. siječnja i službeno je proglašen ovogodišnjim glavnim europskim gradom kulture.

Uz vatromet, te brojne glazbene i kazališne predstave irski grad Cork 9. siječnja i službeno je proglašen ovogodišnjim glavnim europskim gradom kulture.

Tradicionalni napjev grada Corka u stvari je romantična pripovijetka: cijeli tjedan mladić provodi u sanjarenju i iščekivanju subotnje večeri kada će na ulici Princess Street ponovno ugledati svoju dragu. Tamo, u starome gradu, okupan mjesečinom s njom će zaplesati pod uličnim svjetiljkama. Odmah iza ugla smjestila se najbizarnija od mnogobrojnih gostionica u Corku.

Priča se da je svaka četvrta kuća u Irskoj crkva, a svaka treća gostionica. U Corku je nešto manje crkava, a nešto više gostionica. U "Thirsty Scholaru" – "Kod žednog učenjaka" – mladi ljudi iz cijeloga svijeta predano slušaju glazbu uživo.

"Mi sviramo u svim pubovima koji vole glazbu. Nazovemo, malo sviramo, popijemo nekoliko piva i zabavljamo se uz ljude. To mi je hobi. Učio sam sa CD-ova i iz knjiga. Za glazbu je prije svega nužan osjećaj. Moraš ju razumjeti, baš kao i njezinu povijest. Nju se – poput klasične glazbe – ne da naučiti iz nota", pojašnjava violinist John. On je pohađao irsku školu. Nastava se tamo odvijala na galskom – starome nacionalnom jeziku. Irska glazba dio je nastavnog plana. Na spontanim gostioničkim nastupima u Corku – takozvanim sesiúnima – najviše mu se sviđa improvizacija. "Posebnost je sloboda pri sviranju. Svatko ima svoj vlastiti stil, a to je u ovoj glazbi dobro i na mjestu."

Stari Cork "običnih ljudi" još se može zateći u Shandonu, sjevernom dijelu grada, s druge strane rijeke Lee. Prošlo je mnogo vremena od kada su seljaci iz cijele Irske u Shandonu svoje proizvode nudili na najvećoj europskoj tržnici masla. Jedan muzej podsjeća danas na doba kada su brodovi strogo kontroliranu burad s maslom odvozili u svaki kutak diljem svijeta razastrtoga britanskog imperija. U prostrane dvorane tržnice u međuvremenu su uselili umjetnički obrtnici. U svijetloj, okrugloj građevini klasicističkog stila preko puta smjestio se Institut za koreografiju i ples.

U pobočnim ulicama Shandona, na najstrmijim obroncima grada, poput kućica za lutke šćućurile su se malene jednokatnice i dvokatnice. Sasvim odozgo puca panoramski pogled na metež kuća i tvornica, naoko nasumice raspršenih po brežuljkastom krajoliku s obje strane Leeja. Iz šarenila tog tepiha, tkanog i krpanog tijekom posljednja tri stoljeća, strše novogotički tornjevi katedrale Saint Finn Barre, te nešto zapadnije na jednom humku sveučilište sagrađeno u stilu iz vremena engleske dinastije Tudor. Skladišne hale u zatvorenoj gradskoj luci s obje strane rijeke Lee preuređene su u poslovne urede i stanove ili su srušene.

Najbolji pogled pruža se ovdje s crkvenog tornja u Shandonu. Žitelji Corka nazivaju ga još i "lažljivcem s četiri lica". Svaki od njegova četiri sata pokazuje drugo vrijeme. Noreen Murphy Sheenan gradski je vodič: "Crkva je doista posebna. Posjetitelji su pozvani da sami udare u zvona i tako odsviraju poneku pjesmu, njemačku, englesku, nešto od ABBA-e ili, pak, nešto posve staro. Svirajući pjesme oni stanovnicima Corka nude zabavu."

Poglavito petkom i subotom navečer tisuće mladih ljudi odlazi u središte grada. Iako većina od njih pije i više nego što može podnijeti, tučnjave su rijetkost. Anne Steinen, umjetnica iz Corka, proputovala je svijetom. U Corku ona se osjeća dijelom velike cjeline: "Ja volim Cork, tu sam rođena. Sviđa mi se ovaj gradić s ozračjem sela, a osim toga – ovdje je tako mnogo kreativnih ljudi."

Mlada slikarica nada se brojnim poticajima u godini glavnog europskog grada kulture. Od 2 000 prijedloga iz cijele Europe prosudbeno povjerenstvo odabralo je 40 projekata. Tako su planirane izložbe o povijesti velikih prekooceanskih brodova, koji su luku grada Corka povezivali sa sjevernom Amerikom, festival uličnog kazališta, mjesec djetinjstva, veslačko nadmetanje od 23 kilometra udaljenog Atlantika pa do samog središta grada, gostovanja umjetnika performensa i kazališta iz zemalja novih članica Europske unije, umjetničke izložbe, te mnogobrojni manji događaji pod geslom "umjetnost za svakoga".

Sveti Finn Barre začudio bi se nad ovim živahnim gradićem u sjeni svoje katedrale. Prije gotovo 800 godina skrasio se tu kako bi umakao gunguli. Nakon što je u njegovo osamljeno prebivalište na otoku Gugan Barra pristizalo sve više hodočasnika, dao se u potragu za mirnijim mjestašcem na kojem je mogao biti blizu Bogu. Samovoljni redovnik uputio se, prateći tok crne rijeke, prema istoku. Naposljetku je na jednom zavoju Leeja osnovao samostan – zametak grada Corka.

Glavni europski grad kulture ponosan je na brojne kulture koje su ovdje ostavile svojega traga. Na obalu zaljeva, što ga je stvorila rijeka Lee, iskrcavali su se Vikinzi, Normani, Englezi i Hugenoti. Hugenotska četvrt, sagrađena u 17. stoljeću, danas je omiljena šetnica s mnogobrojnim novim barovima i restoranima. Jedan od trgova nosi ime rock gitariste Roryja Gallaghera. On potječe iz Corka baš kao i Frank O’Connor. Najpoznatiji irski autor kratkih priča iskustva rata za neovisnost, te građanskog rata koji je potom uslijedio pretočio je u više poznatih kratkih romana. Sve do 1950. godine taj književnik borio se protiv stroge irske cenzure. Nekoliko kratkih priča posvetio je opisu potištene atmosfere u katoličkome rodnom gradu nakon irske neovisnosti. Od 2000. godine Cork je organizator jedinog festivala kratke priče na engleskom jeziku. Ime je, naravno, dobio po Franku O’Connoru.

Čak i James Joyce, najznamenitiji irski pisac, potječe zapravo iz Corka. Tu se rodio njegov otac, koji je kasnije odselio u Dublin. Noreen Murphy Sheenan o tome kaže: "James Joyce vrlo se dobro sjećao posjeta sa svojim ocem Corku. Spominjao se, primjerice, hrane što se ovdje pripremala – to je jedinstveno jelo. Nećete ga naći nigdje drugdje na svijetu. Riječ je o drisheensima, jednoj vrsti krvi u vrećici želea. Izgleda poput kobasice, ali ono to nije. Ne peče se na roštilju, ne prži se, nego se kuha. Apsolutno je odvratno. Ukus mu ne sliči ni na što. Stariji ga ljudi vole, jer je mekano. Mogu ga jesti čak i starci bez zubiju."

Drisheense je danas moguće dobiti u "English Marketu" – prolazu s trgovinama iz viktorijanskog vremena. Između stupova od lijevanog željeza toga 150 godina starog prolaza s njegovim šareno oslikanim stropovima širi se miris svježe kave, kolača i mora. Na ribarskim tezgama prodaje se sve od užitaka što ih nudi ocean.

Futuristički rasvjetni stupovi uzduž novooblikovane glavne ulice Patrick Street vani podsjećaju na brodove što su stoljećima ovdje pristajali. Gradski vodič Noreen prisjeća se posjeta članova ocjenjivačkog suda koji su birali glavni europski grad kulture 2005. Rekli su da "pod asfaltom, tamo gdje teče voda, osjećaju povijest i kreativnost ovog grada". Sad je došao trenutak da ih se učini vidljivima – i da ih se slavi!