Dvojno državljanstvo treba ukinuti

Još uvijek nas uznemiravaju prizori koje smo vidjeli: deseci tisuće ljudi među kojima - najvjerojatnije - mnoštvo njemačkih državljana mašu zastavama jedne druge zemlje, Turske. Nekoliko njemačkih zastava narušavaju to monotono more turskih zastava, ali njih je zanemarujuće malo.

Tu se nužno nameće pitanje: kojoj državi, kojoj vladi su lojalni ti prosvjednici turskog podrijetla koji su prošlog vikenda izašli na ulice za turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana? Dalje se mora pitati, koje političke ideale imaju ljudi koji slave državnog poglavara koji je iskoristio puč da bi označio kraj pluralizmu, toleranciji, slobodi mišljenja i demokraciji putem masovnih uhićenja, mjerama konfiskacije privatnog vlasništva i zabrani putovanja?

Tko je to "mi"?

Sasvim je jasno da oni koji su na ulici iskazali podršku Erdoganu, smatraju takvu politiku dobrom. To mora uznemiriti svakoga tko se zalaže za takve vrijednosti u Njemačkoj. Iz toga slijedi i pitanje, koja je to opasnost za pravni poredak i demokraciju kada ima toliko takvih kojima te vrijednosti nisu tako važne uopće moguće dobiti njemačko državljanstvo, bilo putem zahtjeva ili rođenjem? Dojam da ti koji kliču Erdoganu mogu postati peta kolona Ankare - ili su to već odavno postali, se ne može tek tako obrisati.

Sve to vrijedi još više ako se sjetimo govora Erdogana u Kölnu 2008. "Zašto", pitao je on tada, "nemamo predstavnika i skupina u političkim strankama? Zašto nemamo još više predstavnika u Njemačkom parlamentu, u Europskom parlamentu?" Tu se nužno nameće pitanje: tko je to "mi"? Da li se Erdogan smatra Nijemcem turskog porijekla? Teško. Što se on smatra? Kao Turčin, kao turski političar? To se može pretpostaviti. Ali to znači da vodi svoju vanjsku politiku u Njemačkoj i to uz pomoć Nijemaca turskog porijekla. A to ne može biti tako.

Neminovni sukob lojalnosti

Protiv dvostrukog državljanstva govore i sasvim načelna razmišljanja. Države se definiraju ne na kraju putem vlastitih interesa. Za te interese se, na različite načine, zalažu njeni građani. Oni pak mogu imati različita politička stajališta. Ali može se pretpostaviti i da su svi složni za zajednički interes njihove države.

Upravo ta pretpostavka se stavlja u pitanje dvostrukim državljanstvom. Jer što da čine osobe sa dvostrukim državljanstvom ako te dvije države čiji su građani, imaju različite interese? Nužno se moraju odlučiti za interese samo jedne i protiv druge države čiji su oni zapravo građani. Svejedno kakva bila njihova odluka i gdje oni živjeli, uvijek ispadaju pripadnici strane države čije interese onda provode na primjer kroz njihovo izborno pravo.

Fundamentalan rizik

Sve to nije nikakav problem dok države uglavnom imaju zajedničke interese i zajednički svjetonazor. Ali ako ta pretpostavka nije ispunjena, onda se dvostruko državljanstvo pretvara u politički rizik. U slučaju dvojbe onda su tu građani koji ne samo da nemaju zajedničke interese, nego su im čak i suprotstavljeni.

"Slobodarska, sekularna država živi od pretpostavki koje ona sama zapravo ne može jamčiti", pisao je prije mnogo godina teoretičar pravne države Ernst-Wolfgang Böckenförde. A to znači: država je upućena na svoje građane koji će se onda i zalagati za te slobode.

Ali je to, u našem svijetu u kojem ima sve više ljudi iz područja sasvim različitih političkih i kulturnih pretpostavki, sve manje nešto što bi bilo samo po sebi razumljivo. Dvostruko državljanstvo se tako pretvara u fundamentalni rizik. I zato se mora ukinuti.