1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Cipele koje doista usrećuju

Biste li kupili cipele kad bi Vašom kupnjom i jedan mališan u Afganistanu dobio jedan par na poklon? To je projekt - više humanitarni nego tržišni - kojim se bavi Obaid Rahimi i njegove kolege u njemačkom Passauu.

Obaid Rahimi je u rujnu 2012. krenuo u Afganistan iz posve drugog, radosnog razloga: zbog svadbe svog rođaka. Kada je došao u zemlju u kojoj je rođen, ali iz koje je njegova obitelj već odavno otišla u Njemačku, još je sjalo sunce. Temperatura je bila preko 20 stupnjeva i posvuda su mališani trčali po prašnjavim ulicama u svojim sandalama.

Obaid Rahimi

Obaid Rahimi

Svadba je u Afganistanu svakako povezana i s obiteljskom proslavom koja može trajati i danima. Tako je i Obaid u Afganistanu proveo deset dana, ali u tom razdoblju je već stigla i zima, a po noći je bilo mraza. Ali curice i dečki na ulicama su još uvijek trčali samo u tim svojim sandalicama: to su bile jedine cipele koje su imali - ako su uopće imali ikakve.

"Puca vam srce kad vidite kad se neki mališan koji nema ništa ili gotovo ništa na nogama, bori protiv hladnoće", objašnjava nam Rahimi. Vratio se nazad u Passau gdje je tada još studirao ekonomiju, ali mu taj prizor nije dao mira. Našao je izvješće Ujedinjenih naroda u kojem su izbjeglice pitane, što im trenutno najviše treba. Mnogi su rekli upravo - cipele.

Tako se rodila ideja za internetsku trgovinu Shoemates - u prijevodu to zapravo znači "drugovi u cipelama". Za svaki par cipela koji korisnik kupi, jedan mališan u Afganistanu će dobiti jedan par cipela. Dakle po paroli "Get one, give one".

Prvo glava, sad i peta

Netko može možda pomisliti kako je to prilično podmukla reklama da bi se zaradio novac: tko neće kupiti cipele da bi pomogao bosonogom mališanu u Afganistanu? Ali 28-godišnji Rahimi se mora smijati kad mu kažemo kako sad zarađuje bogatstvo. Na portalu rade četiri suradnice, ali i one to zapravo rade praktično kao hobi: "Sve one imaju i drugih izvora zarade. Mi nismo nikakvi 'veliki igrači' pa da se naša stranica pojavi sasvim na vrhu kad u tražilici unesete 'cipele'", kaže nam Rahimi.

Zapravo je to već drugi sličan projekt u kojem sudjeluje, a može se reći da je doslovce slijedio ideju "od glave do pete". Naime još 2012. je zajedno s kolegama na fakultetu pokrenuo projekt Headmates gdje je poslovni model malo složeniji, ali također koncipiran kao pomoć. Headmates prodaje vunene kape i to samo od alpaka-vune iz krajnje siromašnog područja u Peruu. Vuna stiže u Njemačku i tu je onda štrikaju umirovljenice - Rahimi ih zove "naše bakice". "One se bave nečim što ih veseli, a tako imaju i društvene kontakte. Redovito se sastajemo s njima."

Kod financija je sve također prilično neuobičajeno: umirovljenice same kažu koliko žele za svoje štrikanje, a proizvodi se plasiraju i preko radionica za invalidne osobe u Plattlingu pored Regensburga i u Passauu. No shvatili su da vunene kape možda i idu preko zime, ali što da rade po ljeti? Tako su ove kolege nastavile i s ovim projektom cipela za Afganistan.

Mališani u Afganistanu

'Srce vam se stegne kad vidite mališane u sandalicama po mrazu'

Kakve cipele?

U međuvremenu ih je i sveučilište u Passauu nagradilo za njihov poslovno-dobrotvorni koncept, ali trebalo je još donijeti mnogo odluka prije nego što cipele počnu stizati i do mališana u Afganistanu. Prije svega - kakve cipele prodavati? "Cipele su proizvod kojeg je moguće proizvoditi prilično jeftino, ali i to je proizvod koji se gotovo nikad ne kupuje za poklon. Svatko uvijek sam sebi kupuje obuću", objašnjava nam Rahimi ekonomske zakone.

Baš zato jer su cipele tako osoban predmet i kupci imaju osobit odnos prema brendovima cipela gdje su onda spremni platiti i upravo fantastične cijene koje su kud i kamo veće od proizvodne. Zato su se kolege iz Passaua odlučili na nešto sasvim jednostavno: na lanene espadrile. Doduše, problem je bio i obujam ovog posla, jer "ozbiljna" tvornica cipela treba tek nekoliko sati da proizvede količinu koju su Rahimi i kolege spremni prodati - i platiti. Tu im je pomogla i Gospodarska komora koja im je našla partnera u Kini i koji po mišljenju njemačkih stručnjaka ispunjava ekološke i tehničke norme za ovdašnje tržište.

Od sljedeće godine zapravo espadrile žele proizvoditi u zemlji odakle one i potječu - u Španjolskoj, ali izazova ima i na drugom kraju, kod cipelica za mališane u Afganistanu. Pokazalo se da je najbolji način poslovanja u toj zemlji "preko veze", a Rahimi na sreću ima razgranatu mrežu obiteljskih veza u Afganistanu. Tako je preko ujaka kontaktirao i humanitarnu organizaciju koja će dijeliti te cipelice - i kojoj Rahimijev ujak vjeruje i poznaje, baš kao i tvornicu cipela u Afganistanu gdje bi se te cipelice proizvodile.

Shoemates

Modni proizvod kojeg se doista može nositi mirne savjesti.

Ako tata zarađuje, mališan neće biti bos

Na neki način je to i razvojna pomoć za Afganistan pa takvu suradnju podržavaju i njemačke gospodarske institucije. Tako su i Rahimiju narasle ambicije kada je riječ o gospodarskoj suradnji sa svojom bivšom domovinom. Ta tvornica koja će proizvoditi dječje cipele proizvodi i kvalitetne kožne cipele za domaće i tržište susjednih zemalja. Sad želi pokušati afganistanske cipele plasirati i na njemačko tržište, ali naravno da su to još gotovo simbolične količine: pregovara o 100 pari tri vrste muških kvalitetnih cipela od teleće kože.

Ali i to je pomoć, misli Rahimi: "Darovati cipele je vrlo važno. Ali stvoriti novih pet radnih mjesta u Afganistanu je još važnije. Najveća pomoć jest pomoći ljudima u onome što oni znaju, da steknu samopouzdanje i povjerenje i da konačno opet o sebi mogu misliti kako su u stanju nešto i stvoriti što drugi cijene."

Preporuka uredništva