1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

"Cinema Komunisto" ili film o jednoj nestaloj državi

U Srbiji se po prvi put u redovitoj distribuciji u kinima pojavio dugometražni dokumentarac o filmu u Jugoslaviji "Cinema Komunisto". Jeste li znali da su Titu gotovo svakodnevno prikazivali neki film?

Plakat filma

Plakat dokumentarnog filma

Mila Turajlić, mlada redateljica je filmom "Cinema Komunisto" već osvojila čitav niz nagrada, a od ovog četvrtka (10.2.) se prikazuje i u kinima u Srbiji. U opsežnom razgovoru s našom suradnicom Žarkom Radojom objašnjava kako je ideja za film došla sasvim spontano. "Ideja za film je rođena onog trenutka kada sam otkrila Filmski grad u Beogradu i zapanjila se činjenicom da u srcu grada postoji jedno mjesto koje je nekada očito bilo vrlo važno, u kojem su se dešavale izvanredno uzbudljive stvari, koje je danas zapušteno i zaboravljeno. To mi je već vizualno bilo zanimljivo, te naherene scenografije i truli kostimi su djelovali na mene emotivno kad sam ih prvi put vidjela i poželjela sam samo dokumentirati to mjesto prije nego što nestane. Shvatila sam da je tu nešto dragocjeno, što je društvo zaboravilo, što bi trebalo na neki način spasiti kako bi makar ostala sačuvana njegova slika.

Redateljica Mila Turajlić

Redateljica Mila Turajlić

Sljedeća moja spoznaja u vezi Filmskog grada bila je činjenica da to mjesto vrlo mnogo govori o našem društvu danas, da smo mi u stanju tako odbaciti, zaboraviti i zapustiti našu prošlost da nam do nje ni na koji način nije stalo. Pa ni na razini radoznalosti, da znamo što je bilo prije nas, bez nekih ocjena je li to vrijeme bilo dobro ili je bilo loše. Ta nebriga društva mi je bila veliki motiv da ispričam priču o Filmskom gradu i jugoslavenskom filmu”, kaže za Deutsche Welle redateljica Mila Turajlić.

Svjedočanstvo prohujalih - i filmova i vremena

Film je načinjen od čitavog niza odlično montiranih ekskluzivnih arhivskih snimaka, kadrova iz igranih filmova i svjedočenja ljudi iz vremena kojim se film bavi. Tako publika ima priliku upoznati Titovog osobnog kinooperatera Aleksandra - Leku Konstatinovića i iz prve ruke čuti kako je bilo skoro svako večer puštati filmove Josipu Brozu. Tito je obično gledao preko 270 filmova godišnje. Tu su i neizbježne zvijezde kinematografije nekadašnje države: glumac Velimir Bata Živojinović, redatelj Veljko Bulajić, svoja sjećanja iznosi i Steva Petrović koji je bio zadužen za pratnju stranih filmskih radnika i glumaca koji su snimali u Jugoslaviji, u filmu se pojavljuju i dugogodišnji direktor Avala Filma Gile Đurić i scenograf Veljko Despotović.

Velimir Bata Živojinović pored Titovih uspomena

Nekadašnja zvijezda jugoslavenskog filma: Velimir Bata Živojinović

Ovaj dokumentarni film je nastajao četiri godine a prethodilo mu je opsežno istraživanje. Zapravo je prvobitna ideja bila baviti se samo poviješću Avala filma, ali se neminovno pretvorio u svjedočanstvo o čitavoj epohi: "Krenula sam istraživati istovremeno Filmski grad i arhivske materijale koji bi predočili sliku tog doba. Istražujući po arhivima shvatila sam, dok sam gledala dokumente o izgradnji Jugoslavije i filmove o izgradnji Filmskog grada, da su te stvari tijesno povezane; da je izgradnja društva išla ruku pod ruku s izgradnjom Filmskog grada. Ideja o izgradnji kinematografije jedne zemlje potpuno je isprepletena idejom o izgradnji novog društva.

Sam film kao medij koji počiva na iluziji, na laži, zahvalna je metafora za istraživanje o jednoj zemlji za koju se sve to također može reći - da je to bio san o jednom društvu koji se zasnivao na pozornici i onom što je sakriveno iza pozornice, koji je imao nekog velikog iluzionista na čelu te konstrukcije”, pojasnila je Turajlić.

Na slijedećoj stranici: Naravno, taj iluzionist je bio - Josip Broz Tito

Preporuka uredništva