Charlie Chaplin proizvodi i Mercedese

Osobito proizvođači luksuznih automobila su se proteklih desetljeća hvalili kako im ne trebaju "radnici-strojevi". U tvornici Porschea je jedan stručni radnik bio zadužen za sklapanje čitavog motora: argument je bio kako to smanjuje dosadu i greške izazvane zamorom, a sa druge strane, kvalificiran radnik svojim imenom jamči za učinjen posao. Doista: bilo je kupaca koji su željeli da i u njihovom novom Porscheu stoji motor kojeg je napravio isti majstor kao i u starom. Povrh toga: samo radnik koji ima uvid u čitav proces onda može razmisliti i predložiti neko rješenje koje bi jamčilo još veću kvalitetu.

Sa pola sata na 2 minute i 10 sekundi

Predvodnik tog oproštaja od trake bila je švedska tvornica Volvo gdje su se formirali "radni timove" koji bi bili odgovorni za proizvodnju određenog dijela vozila. Tome su se priključili mnogi, sve do Daimlera u svojim pogonima jednog od najskupljih modela Mercedesa, takozvane "S - klase". Tamo je jedan radnik postavljao sve kablove u karoseriju - i njegov proizvodni takt je trajao punih 30 minuta. Danas taj isti radnik koji je postavljao kablove, montira samo zračni jastuk. Čitav posao mu se sastoji učvrstiti spojnice sa nekoliko vijaka - i ništa drugo. Već kada se okreće sa svojim električnim odvijačem učvrstiti posljednji vijak na desnoj strani, čuje se gong: znak da je ostalo još samo 20 sekundi do kraja radnog takta i da je vrijeme da izađe iz karoserije vozila kojeg radi. Čitav radni takt mu danas traje - dvije minute i deset sekundi.

Nepobjediva produktivnost

Direktor proizvodnje pogona u Sindelfingenu gdje se proizvode najskuplji Mercedesi, Frank Klein je uvjeren kako su svi argumenti na njegovoj strani: obišao je gotovo sve tvornice svijeta, analizirao proizvodne procese i došao je do zaključka kako je najbolje u Toyoti. Tamo su radni procesi najkraći i osmišljeni do posljednjeg pokreta prsta radnika. Novi radni proces - koji je praktično identičan ideji Fredericka Taylora od prije više od 100 godina, je uveden prije neke dvije godine i u međuvremenu je produktivnost povećana za 20%. Klein objašnjava kako radnici ne moraju više raditi, nego se samo manje kretati oko automobila. Sada se on može koncentrirati samo na jedan posao i utoliko je direktor uvjeren kako ima prostora za još 10% povećanja produktivnosti.

Radnici radije šute

Jedini ustupak radnicima jest da nakon jednog sata proizvodnje može promijeniti radno mjesto i na primjer montirati sigurnosne pojaseve. Ali i tamo je radni ritam identičan: dvije minute i 10 sekundi. Sindikati uglavnom šute i prihvaćaju činjenicu kako nema nade zaustaviti ovaj trend. Konačno, ubrzo će se Mercedesi početi koturati i iz Mađarske i radnicima pogona u Sindelfingenu kod Stuttgarta, Bremenu i Rastattu je jasno kako se veoma lako može dogoditi da baš njihovo radno mjesto bude ukinuto.(aš)