Centar moći

Prema Ustavu, savezna je kancelarka Angela Merkel „tek“ četvrta osoba po moći u državi. Formalno više prava imaju savezni predsjednik, predsjednik gornjega doma njemačkoga parlamenta, Bundesrata i predsjednik Bundestaga. No stvarno je savezni kancelar ili – kao što je upravo aktualno, savezna kancelarka – najmoćniji političar u Saveznoj Republici Njemačkoj. Savezni kancelar ima kompetencije za određivanje mjerila; određuje dakle glavna načela politike, kako unutarnje, tako i vanjske. Kao šef vlade predsjedava kabinetom u kojem su resorni ministri. Zajedno čine Saveznu vladu, političko vodstvo zemlje.

Njemački narod ne može izravno birati saveznog kancelara, ali svake četvrte godine na izborima za Bundestag posredno odlučuje o tome. Kancelarski kandidat najjačeg saveza stranaka u Bundestagu ujedno se i nominira za novog kancelara. U pravilu si mora tražiti koalicijskog partnera, kako bi se njegova vlada mogla osloniti na većinu glasova u parlamentu. U Njemačkoj se koalicijske vlade tradicionalno sastoje od dvije različite stranke.

Koji resori, koji ministri?

Ako je savezni kancelar pronašao koalicijskog partnera, kreće se na sastavljanje kabineta – dakle na izbor ministara. On odlučuje koliko će uspostaviti političkih resora i ministarstava za svoju vladu. Glavnim resorima pripadaju gospodarstvo, pravosuđe, unutarnji poslovi, vanjski poslovi, financije i obrana, ali i obitelj, promet te zdravstvo. Savezni ministri na vlastitu odgovornost vode svoje resore – ali unutar utvrđenih smjernica.

Izbor kancelara dolazi na kraju

Savezni kancelar predlaže saveznome predsjedniku ministre koje je izabrao. On ih nakon toga imenuje na četverogodišnji mandat. Osim toga, zadaća je saveznoga predsjednika da nominiranog kancelarskog kandidata predloži za saveznog kancelara, a izabiru ga zastupnici u Bundestagu. To se uglavnom događa nakon što je završen ustroj vlade – dakle, nakon što su uspostavljeni resori i podijeljeni ministarski položaji.