Celentano vs. Berlusconi

«Rockpolitik» je najbolja politička satira koju je talijanska televizija ikada vidjela, a u njoj 67-godišnja zvijezda ne štedi nikoga, naročito ne talijanskog premijera Silvija Berlusconija. Medijski analitičari već govore o «fenomenu Celentano» te predviđaju kako bi svojim britkim nastupima i uz pomoć izuzetno atraktivnih gostiju mogao znatno utjecati na rezultate predstojećih izbora u Italiji.

Teme i gosti emisije – najstroža tajna

U svojem showu Celentano naravno i pjeva, no to nikako nije razlog zbog kojega ova emisija iz četvrtka u četvrtak ostvaruje rekordnu gledanost, veću čak i od nedodirljivog prijenosa festivala zabavne glazbe u San Remu. Premijera se iščekivala s neviđenim nestrpljenjem, budući da je Celentano kao uvjet za svoj angažman na RAI-u tražio apsolutnu kreativnu slobodu – kako u izboru tema, tako i u izboru gostiju koji su do samog početka emisije ostali najstroža tajna. Čak ni direktor RAI-a Fabrizio del Noce nije mogao doznati ni najmanji detalj. No, kada je u javnost procurilo da će tema prve emisije biti sloboda medija, uzbuna je bila na najvišem stupnju, a emisiju jednostavno nije bilo moguće zabraniti. Zbog nemogućnosti da kontrolira Celentana del Noce se za svo vrijeme trajanja njegovog showa sam suspendirao.

Ovacije za Michelea Santoroa

Pokazalo se da su strahovi bili posve opravdani, jer Celentano se obilno poslužio autonomijom koja mu je dopuštena. Prikazao je rang listu zemalja prema kriteriju medijskih sloboda na kojoj se Italija nalazi na 77. mjestu – zajedno s Bolivijom i Mongolijom, a u emisiju je pozvao tri novinara RAI-a koje je Berlusconi optužio za kriminalnu aktivnost unutar televizije, jer su se javno izjasnili protiv njegove politike, a njihove su emisije ukinute. Pozivu se odazvao jedan od trojice, u Italiji iznimno omiljeni lijevoorijentirani Michele Santoro, a njegov je dolazak popraćen pravom euforijom u studiju: «Želim natrag svoj mikrofon! Mikrofon kojega ti sada imaš u ruci, to je moj mikrofon. Želim se ponovno vratiti u televizijski studio s TV kamerama, glazbom, scenografijom i svjetlima», rekao je Santoro koji je čak podnio ostavku na svoje mjesto zastupnika u Europskom parlamentu kako bi se ponovno mogao baviti televizijskim novinarstvom.

Berlusconijeva dobra djela – velika nepoznanica

Već za trajanja prve emisije počele su pristizati reakcije političkih stranaka koje su se kretale od apsolutno afirmativnih do izuzetno kritičkih, a špekuliralo se i o tome hoće li uopće biti prikazane naredne epizode. No, već sljedećeg četvrtka Celentano je nadmašio samoga sebe. U goste je pozvao glumca i redatelja Roberta Benignija s kojim se u 40-minutnoj pravoj maloj predstavi ponovno obrušio na Berlusconija. Budući da se sami nisu uspjeli sjetiti ni jedne jedine dobre stvari koju je Berlusconi za svog mandata napravio za Italiju, Benigni i Celentano nazvali su jednog člana njegove stranke. No, ni njemu nije pala na pamet ni jedna jedina te im je rekao da će nazvati par ljudi i javiti im sutra.

«Celentano Italiji vraća medijske slobode, barem jednu večer u tjednu» – stajalo je dan poslije na naslovnici dnevnika «La Repubblica», dok je talijanska desnica zatražila televizijski «protuudar» kako bi se situacija izbalansirala.

Showman u borbi za slobodu medija

U međuvremenu u Italiji već neslužbeno traje predizborna kampanja za parlamentarne izbore koji će se održati za šest mjeseci. Kritičar medija Aldo Grasso kaže kako je zapravo zabrinjavajuće da se protiv Berlusconijeve cenzure u Italiji ne bore novinari, već jedan showman: «Na žalost, u Italiji smo prisiljeni boriti se za slobodu medija preko jednog pjevača koji, da bi realizirao svoj show, traži zapravo posve nedemokratske metode – primjerice direktoru RAI-a ne dozvoljava čak ni uvid u sinopsis emisije. Mislim da je sloboda medija previše važna stvar da bismo je dali u ruke jednom pjevaču, da bismo se za nju borili kroz show i zabavu.»

U međuvremenu «Rockpolitik» ide dalje, a medijski i politički analitičari smatraju kako bi Celentano kroz svoju emisiju mogao, uoči izbora, na stranu ljevice pridobiti značajan dio neodlučnog biračkog tijela u Italiji. I to sve preko državne televizije koja je, kao što je poznato, pod Berlusconijevom kontrolom.