1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

CDU najavio povećanje PDV-a sa 16 na 18 posto

Zlatno pravilo politike je: uoči izbora nikada, ali baš nikada ne spomenuti riječ „porez“, a u Njemačkoj su već letjeli i ministri koji su samo izdaleka dali naslutiti kako bi nakon izbora moglo doći do povećanja poreza. No, čini se da su se vremena, a s njima i zlatna pravila politike, promijenila.

Mehrwertsteuer (MwSt), što je njemački naziv za PDV, mogao bi uskoro porasti za dva posto.

Mehrwertsteuer (MwSt), što je njemački naziv za PDV, mogao bi uskoro porasti za dva posto.

Kršćanski demokrati, toliko uvjereni da vladajući socijaldemokrati i kancelar Schröder nemaju baš nikakvih izgleda na predstojećim izborima, jasno i glasno su najavili kako će tvrtkama doduše olakšati život, ali će zato posegnuti u džepove građana.

Zapakovano u argument smanjenja vojske nezaposlenih, CDU/CSU najavio je čitav niz konkretnih promjena. S jedne strane bogatuni se mogu radovati što bi stopa oporezivanja onih s najvišim prihodima trebala biti smanjena i što bi se u određenim slučajevima potpuno ukinuo porez na nasljedstvo. S druge strane radnicima i posloprimcima kršćanski demokrati ne spremaju ništa dobroga. Doduše, i njima bi porezi trebali biti nešto smanjeni, lakše bi trebalo biti i obiteljima s djecom, ali osim što bi se raspravilo treba li zadržati postojeći zakon o zaštiti radnika od otkaza ili zakon o tarifama, predviđeno je i ukidanje subvencije za izgradnju ili uređenje vlastitoga doma, a smanjila bi se i naknada onima koji moraju putovati na posao daleko od kuće. I dok tu načelno već možemo pitati što je onda s proklamiranim zahtjevom za „mobilnošću posloprimaca“ i „neka prihvate posao, makar bio i nešto dalje od mjesta stanovanja“, pravu prašinu podigla je najava povećanja poreza na dodanu vrijednost.

„Mi hoćemo i moramo, kako bismo ostali solidni, povećati porez na dodanu vrijednost za dva posto“, riječi su šefice CDU-a Angele Merkel. Naravno, dodala je, to nije tek način punjenja državne blagajne za – prema nekim procjenama – 16 milijardi eura, nego je to načelna odluka: umjesto od poduzeća, kako bi pojeftinili radna mjesta, uzimati novac od potrošača.

Iz šupljega u prazno

Dakako da nije na nama da komentiramo program kršćanskih demokrata – uostalom, to moraju učiniti građani na izborima –, ali gospodarski se ipak mogu postaviti određena pitanja. Najveće od svih jest svakako: što Njemačka uopće može učiniti da njena cijena rada padne ispod razine Rumunjske ili Kine? Tvrtke koje jesu i proizvode u Njemačkoj ne nagoni na opstanak toliko cijena rada koliko drugi faktori: kvaliteta, obrazovanje radnika i, dakako, prije svega, blizina tržišta. I sada dolazimo do najveće nepoznanice: istina je, njemačka država troši više nego što ubire i predviđenih petnaestak milijardi eura dodatnih prihoda gorko je potrebno u proračunu. 18 posto PDV-a je još uvijek manje nego u mnogim zemljama Europe, premda Udruga trgovaca na malo već vrišti da je to potpuna glupost: konačno, očekivana dobit u državnom proračunu ići će iz njihovih blagajna, a da i ne spominjemo kako Njemačka itekako ima koristi da mnogi, osobito iz susjednih država, rado skoče u „shoping“ u ovu zemlju i da će se to dobrano odraziti na njihov utržak, ako ta komparativna prednost nestane.

No, problem je i načelne prirode, jer povećanje poreza na dodanu vrijednost u ovim, njemačkim uvjetima prilično nalikuje liječenju kroničnog alkoholičara litrom rakije dnevno. Svi stručnjaci se slažu – pogotovo kada se objavi podatak o novom rekordu u izvozu: temeljni problem Njemačke je njezina slaba unutarnja potrošnja. Kratko rečeno, ljudi sve više i više štede, umjesto da troše tako da je iznos ušteda koncem prošle godine premašio 4.000.000.000.000 (dakle četiri bilijuna) eura. Kućanstva u prosjeku odvajaju oko 12 posto svojih prihoda u razne oblike štednje. Političari bi mogli pogledati u rezultate ispitivanja o razlozima štednje građana: neizvjesna budućnost i strah od nezaposlenosti muče već dvoje od petero građana ove zemlje. Tko će onda trošiti, ako se istovremeno slabi Zakon o zaštiti od otkaza? Zato i statistike govore: dvije trećine Nijemaca namjerava štedjeti još i više, dakle povući će još više novca iz prometa.

Treba li uopće reći? Kada bi političari građane naveli da barem djelić od tih ušteđenih četiri bilijuna ulože u konjukturu, Njemačka bi izgledala sasvim drugačije, a Bruxelles bi postupak protiv Njemačke zbog prekoračenja dopuštenog državnog deficita vjerojatno mogao baciti u smeće – i bez povećanja poreza.