1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Carinska unija na Balkanu u interesu Hrvatske

Gotovo je apsurdno koliko je prašine podigla inicijativa Europske komisije o stvaranju zone slobodne trgovine na Balkanu.

Povjerenik Rehn i prijedlog EU-a dočekani su «na nož».

Povjerenik Rehn i prijedlog EU-a dočekani su «na nož».

Hrvatski tisak raspisao se o «guranju u Jugoslaviju», ali ako se Hrvatska želi spremno suočiti s konkurencijom i ako želi zadržati status «gospodarski najsnažnije zemlje regije», onda bi upravo njoj prvoj moralo stati do pronalaska partnera za izazove koje je čekaju u Europskoj uniji, smatraju neovisni stručnjaci.
Čak je i Hrvatska gospodarska komora ocijenila da je prijedlog Europske komisije za stvaranjem jedinstvene zone slobodne trgovine na zapadnom Balkanu u prvome redu politički, a manje gospodarski koncept. Dr. Peter Danylow, direktor uglednog kölnskog Instituta za istraživanje gospodarskog poretka «Otto Wolff» ne slaže se s tim sudom: «Mislim da je slobodna trgovinska zona uvijek primarno gospodarski instrument. To je 90-ih godina izvorno bila i CEFTA – središnja europska zona slobodne trgovine. U ovom slučaju Europska unija nju vidi kao neki oblik katalizatora za područje zapadnog Balkana. Cilj je doista stvaranje slobodne trgovinske zone u regiji kako bi se iskoristile proizvodne prednosti regionalne suradnje.»

Ako u toj namjeri ima političkih primjesa, one nisu usmjerene na oživljavanje zajedničke državne tvorevine, već ih treba promatrati u svjetlu integracijskih napora Austrije koja u ovom polugodištu predsjedava Europskom unijom: «Moj je dojam da Austrijanci što brže i po mogućnosti nepovratno žele učvrstiti perspektive država na zapadnom Balkanu glede pristupa Europskoj uniji.»

Zona slobodne trgovine – logičan i dosljedan korak

Za Danylowa je simptomatično da se ideji iz Bruxellesa vodeći gospodarstvenici nipošto ne opiru tako žestoko kao hrvatski političari. Zajednička trgovinska zona nije u suprotnosti s činjenicom da zemlje regije i sada dobro surađuju na temelju bilateralnih sporazuma. U skupini najvećih vanjskotrgovinskih partnera Hrvatske su Bosna i Hercegovina te Srbija i Crna Gora. Veliki se dio njihove proizvodnje u svijet izvozi upravo preko Hrvatske. Carinska unija bila bi i s pravno-sigurnosnog aspekta logičan i dosljedan korak.

«Regionalna suradnja na području proizvodnje ili energetike neće se moći izbjeći», poručuje Danylow. On ne poriče da se iza prijedloga Europske komisije kriju i vlastiti interesi EU-a: «Europska unija najvjerojatnije ne želi trajno subvencionirati dijelove regije kao što je to slučaj s državnim proračunom Bosne i Hercegovine ili na Kosovu. Tome nema smisla na područjima koja su u staro jugoslavensko doba zapravo dokazala da gospodarski mogu biti produktivna i da zajednički mogu opstati. Još se ranije pokazalo da zone slobodne trgovine mogu pomoći u stabilizaciji i gospodarskoj integraciji zemalja.»

«Objasnite gospodi u Zagrebu da je CEFTA mrtva»

Sigurno postoji opravdana sumnja u funkcionalnost zone koju bi – bez korektivnih čimbenika ili vremena prilagodne – činile zemlje tako različitog stupnja razvoja, ističe Danylow i dodaje: «No, i nacionalno gospodarstvo je rizik. Možda čak i veći. U tom je smislu pozitivan primjer Slovenija koja nikada nije potrgala svoje regionalne veze, razvijajući se nevjerojatnom brzinom. Treba jačati svoje regionalne prednosti. To za Hrvatsku važi barem isto tako kao i za Sloveniju.»

Stoga na prijedlog iz Bruxellesa ne treba odmahivati rukom i tvrditi kako – uz postojanje CEFTA-e – za njega nema opravdanja, ističe na kraju Peter Danylow, jer je CEFTA već godinama mrtva i ne može biti beživotnija nego što je danas: «Možda je oduvijek i bila mrtvorođenče. Od nje danas više nema ništa. Netko bi to trebao objasniti gospodi u Zagrebu.»