"Buvljak" na kraju grada
Najpoznatiji zagrebački "buvljak" Hrelić-Jakuševac djeluje već desetljećima. Ovdje se uglavnom trguje ali ovo je mjesto i za susrete i zabavu. Progled u svakodnevicu ove tržnice na rubu hrvatske metropole.
Totem na ulazu
Sajam polovne robe Hrelić, na jugoistočnom rubu Zagreba, tik uz savski nasip, već je 43 godine najveći takav u Hrvatskoj. Ovaj popularni „buvljak“ ujedno spada među najfrekventnija mjesta u gradu i zemlji: nedjeljom i srijedom ujutro, tamo se redovito okupljaju na tisuće, nerijetko i deseci tisuća ljudi... Ulaz u dio s automobilima štiti limena konjska silueta navrh „totema“ od starih guma.
EU popust
Kupoprodaja automobila rješava se u potpunosti na licu mjesta, s prostorima odvojenim za potpisivanje i ovjeru ugovora. Ipak, promet je unekoliko opao u nedjelju uoči ulaska Hrvatske u EU, jer to podrazumijeva i manje pristojbe za uvoz novih i polovnih vozila. Cjenkanje se i dalje odvija, naravno, makar iz rekreativnih razloga, a do kojih pasionirana sajmišna klijentela uvijek drži.
Povoljnije od Skandinavaca
Petrinjac s obrtom za izradu rustikalnog namještaja, ne plaši se euro-konkurencije, kaže, spominjući uzgred izvjesnoga skandinavskog proizvođača globalnog dosega, koji uskoro otvara centar i u Hrvatskoj. Ljudi imaju sve manje novca, doduše, no puno drvo i kvalitetna obrada uvijek će biti cijenjeni. I, pošto je ona mala, četvrtasta stolica od hrastovine? Samo 70 kuna, a možda i jeftinije...
Sjećanje na hrpi
Uz rabljenu robu najšire potrošnje, poput odjeće i tehničkih artikala, tu su i ukrasni predmeti, literatura, gramofonske ploče i sitne memorabilije. S ove hrpe, kao i drugih sličnih na Hreliću, izranjaju djelići kolektivnog sjećanja koji čovjeku svežu pogled i misao, načas ga odvajajući iz aktualne vreve. Latin disco show, Jugoslavija, Srebrna krila, Walt Disney, Dođi i poljubi me... Nastavi niz!
Neka izgleda jeftino
Dvojica izbacuju s kombija, jedan prima – tako Ilija, trgovac koječim, opisuje sistem istovara svoje robe i prezentaciju na ovome osebujnom štandu. Njegova je poslovna filozofija, naime, da ponuda ne smije izgledati skupo. I doista, uz ovu se gomilu ljudi rado zaustavljaju, koliko smo posvjedočili, pa bar da uoče nešto prepoznatljivo u amorfnoj masi na ceradi prostrtoj ispred vozila.
Druženje važnije od zarade
Zvonimir Majstorović jedan je od veterana Hrelića. Zapravo, počeo je s prodajom raznih sitnica još 1968. godine, dok je sajam bio nešto južnije, kod Ranžirnog kolodvora. Tumači nam da neke zarade baš i nema, ali ima druženja s ljudima, komunikacije – uvijek nešto zanimljivo. Za poziranje DW-u izabrao je plastičnu zmiju i širok osmijeh, od srca. Skuhaj juhu od nje!, odmah mu je doviknuo susjed...
Agrar iz aktovke
U vrijeme kada nevoljeni kineski češnjak dampinški preplavljuje hrvatsko tržište, aktovka puna te začinske lukovice – ali u domaćoj proizvodnji - predstavlja vrlo dosjetljiv poslovni iskorak. Neće to osobito pomoći hrvatskom agraru, ali bi moglo dnevnom utršku ovog štanda. Ipak, prodavač se nije želio fotografirati, jer ga brine kako bi na sve to gledali državni fiskalni agenti.
Putujuća radionica
Evo i jedne od putujućih radionica za montažu i demontažu, popravak i prodaju motocikala, pila, pumpi, šivaćih mašina, agregata i sličnog; ovom zgodom na redu je bila vibro-pumpa za beton, drevni produkt Tvornice motora Zagreb. Vlasnik obrta nada se da će u Zagrebu uvijek postojati sajam ovog tipa, čak i ako se vlasti jednom odluče zatvoriti Hrelić, a kao što se s vremena na vrijeme najavljuje.
U susjedsvtu odlagališta otpada
Ruku na srce, ukidanje „buvljaka“ bila bi istinska te mnogostruka šteta, ekonomska i opća. Istočno od Hrelića upada u oko široki umjetni brijeg (u pozadini) od nerazvrstanog smeća, koji uz naselje Jakuševac raste već desetljećima. To je zadnja postaja našeg konzumentskog djelovanja, dok je Hrelić predzadnja: gigantsko reciklažno dvorište, koje treba sačuvati i zbog neprijeporne kulturne važnosti.
Brendovi za sjećanje
Štand s plastičnim i limenim automobilskim logotipima sadrži naoko sve postojeće svjetske brendove, možda i poneki već ugasli. I ujedno kao potvrda da, kad nestane svaki opipljivi segment konkretne robe, nekako ostaje njeno ime, značenje, namjena, simbol, otisak u ljudskoj svijesti. Pa to zatim može ići dalje, u novi ciklus materijalizacije i rekomponiranja, kao i razmjene vrijednosti.
Zdrava hrana
Bolje nemojte puno fotografirati - upozorila nas je kuharica u jednom od lokala na sajmu, gdje se roštilj svakako ističe kao favorit u gastronomskoj ponudi. Prije izvjesnog vremena neki su novinari, dakle, napisali da se tu služi „nezdrava hrana“... Mi nismo kušali ni analizirali nutricionistički, ali rado prenosimo utisak o zamamnom mirisu i jednako privlačnom izgledu ovoga blaga božjeg.
Dvije rijeke, paralelno
Na odlasku s Hrelića, sve do Mosta mladosti pri Zapruđu, pokraj Save teče i rijeka ljudi po nasipu, zadržavajući se uz prodavače odjeće koji su se odlučili na „divlju“ trgovinu izvan sajmene ograde. Štand na Hreliću ipak se plaća, dok ovdje ne stoji ništa. A i šetnja tuda, poput niske prosutih kamenčića, pomaže u novom povratku sajmu na kojem trgovina zadobiva neko davno izgubljeno ljudsko lice.