1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Buran 1. svibnja

Još od pada željeznog zastora, proslave Dana rada, 1. svibnja, sve su se više pretvarale u svojevrsni obred. U današnjem svijetu globalnog gospodarstva radnici imaju itekako dobrih razloga razmisliti kako da zaštite svoje interese. Ovogodišnja je proslava Međunarodnog dana rada bila najburnija od sloma socijalizma.

Pored uobičajenih mimohoda, ovogodišnji Praznik rada bio je veoma buran

Pored uobičajenih mimohoda, ovogodišnji Praznik rada bio je veoma buran

Naravno, to nije bilo na mjestu gdje se nekada na taj dan okupljalo na stotine tisuća ljudi i gdje su se održavale vojne parade: na Crvenom trgu u Moskvi. Doduše i tamo se okupilo nekoliko desetaka tisuća razočaranih novom politikom Rusije: "Komunistička je partija spasila našu zemlju od fašizma i izgradila ogromnu industriju. Ali ovi lopovi, koji sada vode riječ, sve su prokockali i pokrali milijarde. Narod trpi, uzdiše ali on će uzdići glavu" čulo se na prosvjedima.

Prvosvibanjski prosvjedi „ilegalaca“

Ali dok je u Rusiji većina radnika ipak više zauzeta nerješivim problemom, kako s minimalnom plaćom od 1300 rublja - to je oko 40 eura - spojiti kraj sa krajem, na stotine tisuća radnika izišlo je na ulice u srcu kapitalizma, u šezdesetak gradova Sjedinjenih Američkih Država. Samo u Los Angelesu i Chicagu ih je ukupno bilo milijun. No, tamo nisu ustali radnici, nego oni koji nisu čak ni to: prosvjedovalo se zbog oko 11 milijuna ilegalnih useljenika u toj zemlji, koji rade najrazličitije poslove ali koji uvijek moraju strahovati hoće li će im poslodavac na kraju tjedna dati plaću ili će, umjesto toga, pozvati policiju da ih istjera iz zemlje. Štoviše, vlada predsjednika Busha priprema zakon o useljavanju prema kojem bi već i za sam boravak u Americi bez papira mogli završiti u zatvoru. Juan Jose Gutierrez, vođa organizacije "Latino Movement USA" ističe: "Mi želimo opsežnu reformu zakona o useljavanju koja bi useljenicima osigurala potpunu ravnopravnost. Jer, jedini zločin takozvanih 'ilegalnih' jest da teško rade, plaćaju poreze, donose bogatstvo zajednicama po čitavoj Americi i donose svoju kulturu. To nije ništa drugo nego posljednji val useljenika."

Prvosvibanjska nacionalizacija

A na kontinetu koji je nepresušan izvor tih "ilegalnih" koji ulaze u bogatu Ameriku, u Južnoj Americi 1. je svibnja proslavljen na posve osobit način. Bolivijski je predsjednik, Evo Morales – u svojoj tradicionalnoj kožnoj jakni i šarenoj vesti - objavio: "Nacionaliziramo prirodne resurse zemnog plina i nafte naše zemlje. Država time preuzima dobit, posjed i totalnu i apsolutnu kontrolu nad tim sirovinama."
Prvi Indos na čelu Bolivije još je u predizbornoj bitci najavio nacionalizaciju ne samo nafte i plina, nego i svih ostalih bogatstava zemlje: rudnika pa čak i veleposjeda. Strani su koncesionari pozvani da u roku od 180 dana prilagode svoje poslovanje s novim propisima - ili da napuste zemlju, ali u tom slučaju neće dobiti više od 18% novca koji su uložili u Boliviji. Naravno, tu je odluku pozdravio samo Kubanac Fidel Castro i predsjednik Venecuele, Hugo Chavez - obojica prijatelji Eva Moralesa i njegove stranke "Put prema socijalizmu".

Prvosvibanjska borba za članove

I dok se ove godine 1. svibnja po svijetu slavio na različite načine, na "starom" kontinentu i raskrižju svih tih trendova globalizacije sindikati se moraju boriti da zadrže članove. A problema i u samoj Njemačkoj ima na pretek: Michael Sommer, predsjednik krovnog udruženja sindikata (DGB) poručuje: "Nećemo bez otpora gledati kako se, komad po komad, razdire sustav socijalne zdravstvene zaštite. Paušalni iznosi, sve veći prilozi, bijeg poslodavaca od odgovornosti za financiranje zdravstvenog osiguranja sve to je bilo i ostaje krivi put, kolegice i kolege."
A poslodavce se sve manje zanima što se na tim okupljanjima govori. Jer, jednim potezom pera proizvodnja se seli na drugi dio Planeta. Jedan je sindikalac njemačkim menadžerima već prigovorio kako oni globalizaciju vide kao mogućnost da sebi daju američke plaće, a radnicima kineske nadnice. A Michael Sommer okupljenima može samo obećati: "Još jedno: to ludilo da međunarodni investitori proždiru sve veće stope dobiti mora konačno prestati. Da bude jasno: sindikat, nitko od nas, nema ništa protiv dobiti. Ali dobit od 15, 20% jedva se može postići pristojnim poslovanjem."
Kako to spriječiti, na to sindikati još traže odgovor. Za to vrijeme, mnogi 1. svibnja jednostavno provode odmarajući se. A osobito mladi jedva da još mogu razumjeti zašto bi se trebali angažirati kako bi baš svi, a ne samo on sam, zaradili za novi auto: "To baš nije moja stvar. Jednostavno, to me ne zanima baš tako ludo."