Tamo gdje je bio mauzolej

Gdje je nekada na Trgu Batenberg u Sofiji stajala građevina s moćnim stupovima? To se danas više ne može točno odrediti. Tamo gdje su nekada ljudi u redovima stajali kako bi ušli u hram socijalističkog pokojnika sada je parkiralište. Nova upotreba mjesta na kojem se nekada nalazio mauzolej bivšega generalnog sekretara Kominterne Georgija Dimitrova trebala bi pomoći da se „nadvladaju traume iz prošlosti", kaže umjetnik Plamen Dejanov koji živi u Beču.

Austrijsko veleposlanstvo u Sofiji podržava ideju da se za vrijeme bugarskog predsjedanja Europskoj uniji 2018. na godinu dana – na mjestu gdje je nekada bio mauzolej legendarnog bugarskoga komunista – postavi ništa manje impozantna „Brončana kuća". Ta ideja je i prije nego što je prošlog tjedna predstavljena na Novom bugarskom sveučilištu nailazila na različite reakcije.

Pokop koji kasni četiri desetljeća

I osamnaest godina nakon što je mjesto socijalističkih hodočasnika izbrisano iz gradske slike u Sofiji se ne smiruju duhovi. U posljednjim mjesecima rada mauzoleja gotovo da više nije bilo posjetitelja zainteresiranih da vide zeleno osvijetljenu grobnicu. Samo rijetki su se krajem osamdesetih još spuštali u mračne katakombe mauzoleja Georgija Dimitrova, kako bi bacili pogled na balzamirano tijelo socijalista koji je umro 1949. godine.

Vrata mauzoleja za javnost su bila zatvorena u rujnu 1989. godine uoči pada bugarske komunističke garniture. Nepunih godinu dana kasnije zaposleni u mauzoleju su ostali bez posla, a stakleni sarkofag bez svog preminulog stanara. Nakon kremiranja, bivši generalni sekretar Komunističke internacionale je 1990. godine konačno pokopan sa zakašnjenjem od četiri desetljeća.

Četiri puta miniran

Osim fotografija od nekadašnje gradske atrakcije više ništa nije ostalo. Na žalost povjesničara posljednje počivalište Dimitrova antikomunisti su 1999. godine pretvorili u prah i pepeo. Ali to nije išlo tako lako. Građevina koja je imala i atomsko sklonište odoljela je i trećem miniranju. Tek nakon četvrtog je bila srušena.

Sve bivše komunističke zemlje bavile su se pitanjem odnosa prema zaštitnim znacima prošlosti. Tijelo Vladimira Iljiča Lenjina se, doduše, i dalje nalazi u mauzoleju u Moskvi. Ali u bivšim satelitima raspalog sovjetskog imperija skoro sve njegove biste su uklonjene s postolja. Skulpture Engelsa, Marxa i drugih heroja radnika i seljaka, kao i Lenjina, novu domovinu pronašle su u spomen-parkovima ne samo u Moskvi, već i u Budimpešti i Vilniusu, koje posjećuju uglavnom turisti.

Socijalizam prolazi, beton ostaje

Kult ličnosti i autoritarna partijska vlast i dalje su prisutni u bivšem socijalističkom svijetu. Arhitektonski svjedoci socijalističke epohe ostali su u velikoj mjeri netaknuti i pored rušenja berlinske Palače republike, zbog zagađenosti azbestom. Čak je i rusofobna Poljska odustala od nekada planiranog rušenja sovjetskog poklona – Palače kulture u Varšavi, sačuvavši to monumentalno zdanje iz sovjetske ere.

„Mogli su u mauzoleju napraviti muzej posvećen socijalizmu", takve i slične ljutite primjedbe mogu se čuti od mnogobrojnih građana Sofije. Čast budućeg predsjedanja Europskom unijom gradske oce u Sofiji motivira da razmotre prijedlog umjetnika Dejanova o prenamjeni mjesta na kojem je nekada bio mauzolej. Austrija koja u drugoj polovici godine od Bugarske preuzima predsjedanje Europskom unijom spremna je preuzeti troškove od tri milijuna eura za izgradnju četrnaest metara visoke „Brončane kuće".

Društvo podijeljeno

Iako je Bugarska najsiromašnija zemlja EU-a ankete govore da su njezini građani posebno veliki entuzijasti. Međutim kritičari smatraju da objektu sa stupovima, koji se podiže u čast EU-u, nije mjesto na toj lokaciji, da je u pitanju „provokacija". Kao i za rušenje mauzoleja, oni gradske oce kritiziraju da na svoju ruku planiraju izgradnju brončane kuće.

Malina Edreva, predsjednica kulturnog odbora Gradskog vijeća, naglašava da konačna odluka o ovom projektu još uvijek nije donesena. Nakon što je projekt dva puta predstavljen na Novom bugarskom sveučilištu i u Biblioteci, o njemu će se još javno raspravljati u studenom. Tek u prosincu Gradsko vijeće Sofije trebalo bi konačno odlučiti o projektu i utvrditi na kojem mjestu će biti izveden.

Takva kakva je bila Bugarska više nikada neće biti. A to kako se Sofija razvija mnogima nije po mjeri. Posebno skeptični su stariji građani: „Jedan takav spomenik na ovom mjestu? Kakva budalaština", kaže jedan umirovljenik odmahujući rukom. Socijalistički vođa koji je umro prije skoro sedam desetljeća u Bugarskoj ima više od jednog zemaljskog života: o mjestu gdje se nekada nalazio njegov mauzolej, sofijski duhovi se spore i osamnaest godina nakon što je srušen.