1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Budućnost Afrike - ogroman izazov za Europu

Populacija Afrike će biti pet puta veća od europske do sredine stoljeća. Hoće li kontinent postati stalni izvor očajnih imigranata ili prilika za ulaganje? Europa se treba masivno angažirati, smatra Nils Zimmermann.

Val imigranata koji trenutno dolaze u Europu ima neposredan uzrok - sektaški rat i kaos na Bliskom istoku - ali to nije prolazna pojava. Trenutne migracije su samo početak dugoročnog trenda koji će gotovo zasigurno trajati barem stotinu godina.
Razlog je što će se u tom vremenskom razdoblju, populacija Afrike, najvjerojatnije povećati od trenutnih 1,16 milijardi – što je duplo od broja stanovnika EU-a – do 2,4 milijarde do 2050. To je pet puta veća populacija od trenutnih 508 milijuna u EU. Prema UN-u, do 2100. bi broj stanovnika Afrike mogao biti 4,2 milijarde – osam puta veći od današnje EU.
Krug islamskih zemalja od Sjeverne Afrike i Bliskog istoka do Južne i Srednje Azije je također usred demografske eksplozije. Prema istraživačkom centru "Pew", broj muslimana u svijetu će narasti od današnjih 1,6 milijardi do 2,8 milijardi do 2050.
Ako islamski svijet i Afrika i dalje budu patili od rata, kaosa, bezakonja, propalih država i siromaštva, nekonkurentnosti resursa pogoršanom klimatskom destabilizacijom, manjka hrane i vode – nitko i ništa neće biti u stanju zaustaviti poplavu očajnih izbjeglica.

Nils Zimmermann

Nils Zimmermann


Najveći izazov za Europu


Intenzivni demografski pritisci koji tek počinju dolaziti do Europe se već itekako osjete u zemljama podrijetla. I postat će još mnogo veći. Predstavljaju egzistencijalni izazov za sve koje pogađaju.
Europa mora izraditi strategiju za suočavanje, a to ponajviše znači – pomoći da i susjedi u islamskim i afričkim zemljama također izrade strategiju za suočavanje. Naša sudbina je neodvojiva od njihovih.
To nije nikakva novost. Kada se počne razgovarati o temi izbjeglica i imigranta, ljudi samo ponavljaju: "Moramo poboljšati uvjete u zemljama iz kojih oni dolaze pa da ne budu prisiljeni na bijeg."
To je istina, ali je i nejasno. Što se konkretno može i mora učiniti?

Mir je preduvjet za napredak


Postoje tri glavna pokretača sukoba u europskom susjedstvu – ona ista koja muče Europu već tisućljećima, ona ista zbog kojih je Europska unija stvorena da ih prevlada: natjecanje za resursima, etnička nesnošljivost i religija.
Konflikti u Siriji i Iraku su katastrofa koja ima više strana – sektaška mržnja između sunita i šijita, arapsko-iransko etničko suparništvo, veliki moćnici i regionalna geopolitika, poslovni interesi u naftnoj i vojnoj industriji - kombinacija tih i drugih kobnih faktora je generirala besmislen zaplet naoružanog ludila.
Sirija i Irak sve više postaju pozornica na kojoj se odigravaju scene kao iz 30-godišnjeg rata između europskih katolika i protestanata. Samo je u ovom 21. stoljeću to sunitsko-šijitska verzija. Ne smije se dopustiti da se to nastavi i dalje.
Europa može početi s provođenjem sveobuhvatnog embarga na prodaju oružja u regiji – prestanimo dodavati ulje na usplamtjelu vatru. Osim toga, problem treba riješiti u korijenu: ovdje su na djelu totalitarne sektaške dogme i etnička mržnja. Njih treba iskorijeniti.
Zbog toga Europa treba financirati kontinuirane masovne multimedijske kompanije namijenjene pomaganju našim susjedima da otvoreno i iskreno razgovaraju o religiji. Moramo razumjeti da je preozbiljno shvaćanje vjerskih dogmi fatalna pogreška. Nitko nikada nije smio biti ubijen zbog razlika u mišljenju oko toga tko je Stvoritelj.
Europljani su to naučili težim putem – ili se još uvijek bore naučiti kako etničke različitosti treba cijeniti, a ne vrijeđati ili uništavati. Idemo iskoristiti medijski doseg kako bismo imali širi razgovor o tome s našim susjedima.


Izgradimo globalnu mrežu posebnih ekonomskih zona

Afrika nemiri

Nemirna Afrika mora pornaći mir

Što s ekonomskim razvojem? Što možemo učiniti, a da će stvarno promijeniti tijek igre i učiniti mogućim široko zajedničko blagostanje u mjestima gdje ga sada gotovo i nema?
Vjerujem da trebamo misliti široko i napasti problem kao inženjerski i poslovni izazov povijesnih dimenzija.
Prijedlog: vodeće europske tvrtke, podržane od strane EU-a, Afričke unije, Afričke razvojne banke i drugih međunarodnih institucija bi trebale udružiti snage za lansiranje projekata održivog napretka Juga usmjerenog na postavljanje stotinu posebnih ekonomskih zona u Africi i manje razvijenim dijelovima islamskog svijeta.
Od tih otoka napretka i tehničkih kapaciteta, Afrika bi mogla biti posijana kapacitetima potrebnima da se izgrade klimatski sigurni čisti energetski sustavi, sigurnosni sustavi vode i hrane, sustavi isporuke zdravstvenih usluga – cijela infrastruktura potrebna za održivo blagostanje.
Posebne ekonomske zone (SEZ) će postati čvorovi iz kojih će okolna ruralna područja biti podignuta i obnovljena – i privlačnost potiče lokalno stanovništvo da vidi svoju budućnost radije u svojoj zemlji, a ne u inozemstvu.
Administraciju SEZ-a trebaju činiti profesionalne agencije za upravljanje s minimalnim utjecajem nacionalnih tijela jer u gotovo svim afričkim i islamskim zemljama, novu poslovnu kulturu bez mita i korupcije treba graditi iz temelja. To je politički težak, ali neizbježan uvjet za uspjeh.

Zajednički novac, zajednički interesi


Afrika bi također mogla učiti iz eksperimenata i pogrešaka EU-a sa zajedničkom valutom. Njemačka Bundesbank bi mogla ponuditi pomoć u postavljanju i upravljanju nove, u cijelosti elektronički, profesionalno primjenjive pan-afričke trgovinske valute sa svojom središnjom bankom - paralelno s nacionalnim valutama, a ne kao zamjena za njih. Takvo sredstvo bi moglo biti od ogromne pomoći u olakšavanju međunarodne trgovine i financiranju izgradnje prosperitetne, moderne Afrike.
Mnogo je posla kojeg treba obaviti. Neka nam sirijska izbjeglička kriza svima – Europi, Africi, Bliskom Istoku - posluži kao upozorenje i poticaj: krajnje je vrijeme da započne ozbiljna izgradnja trajnog mira u Africi i islamskom svijetu.