Budućnost kulturne politike su zajednički projekti
13. ožujka 2006Raznolikost čini Europsku uniju. Ali, to je istodobno i njezin najveći izazov. Pojašnjava austrijska zastupnica u Europskom parlamentu i povjerenica svoje frakcije za kulturu Christa Prets:
«Mi imamo 460 milijuna ljudi različite etničke, kulturne i jezične pripadnosti. Pored 20 službenih jezika u Europskoj uniji je još 60-ak autoktonih i na desetke neautoktonih jezika, koje govore skupine migranata.»
Redovito se, istina, proglašavaju europski gradovi kulture i raspisuju natječaji za literarne nagrade, ali Europsko vijeće se maćehinski odnosi prema kulturnoj politici. Ministri financija Europske unije u svojim planovima su gotovo za polovicu smanjili proračun za kulturu. U idućih sedam godina za svih 27 zemalja, dakle uz dosadašnje članice i Rumnunjsku i Bugarsku, predviđeno je ukupno 230 milijuna eura za kulturu.
«Možete si zamisliti, što se s time može napraviti. Moj je prijedlog bio da se toga novca odreknemo, da ga poklonimo Vijeću. To je uvredljivo i s time ne treba ni započimati.»
Tako fatalistički poput austrijske političarke ipak ne gledaju svi. Glavni tajnik Europske kulturne zaklade u Amsterdamu Gottfried Wagner izrazio je optimizam da predstoji promjena razmišljanja, iako izgleda da se događa vraćanje na nacionalne strahove i egoizme. Slom i raspad Sovjetskog saveza, brzo širenje Europske unije, teroristički napadi na SAD, rat u Iraku, Globalizacija tržišta i na kraju migracija – sve je to stvorilo situaciju koja zahtijeva Europsku kulturnu politiku koja će poticati jačanje identiteta:
«Francuski istraživač islama Gil Kepel govori o dva izazova u isto vrijeme. Kaže da se radi o integraciji naših društava s 25 do 35 posto migrantske djece u školama, ili uskoro čak i 50 posto, kao u Rotterdamu, ali radi se i o integraciji Europe. I to u isto vrijeme.»
Kulturna politika na europskoj razini bila je dugo egzotična tema. Sad se počinje shvaćati kako je ona potrebna. Ali, ni ubuduće se ne može očekivati puno novca. Svi kojih se to tiče, inicijative, mreže udruga, gradovi. općine, regije, zaklade i pokrajine, svi moraju razmisliti o alternativama. A one nisu u vrlo raširenim subvencijama, nego u zajednički organiziranim projektima.
«Što će biti glavne okosnice u idućim godinama? Rekao bih da njemačko predsjedanje Europskom vijeću 2007. nudi određenu mogućnost, jer Njemačka u novim konstelacijama ima potencijal za vodeću ulogu. Ali, jedna od najvažnijih poruka za mene je: Komisija je 2008. godinu proglasila godinom interkulturnog dijaloga. Može se povezati naše mogućnosti, i ako to ne dolazi odozgor, nego odozdol, i ako se suočimo s pitanjem: migracije, integracije Europe i izazova globalizacije.»