Buda ne stanuje u Gföhlu

Takozvana 'Šumska četvrt' u Donjoj Austriji je idiličan kraj: čista netaknuta priroda, slikopisna sela, udaljena od buke i stresa gradova. To je mjesto puno pozitivne energije, pomislio je budistički svećenik Bop Jon Sunim koji već godinama kao misionar putuje svijetom. A kada je došao u mjesto Gföhl u kojem živi 3.700 stanovnika, 60-godišnjem Južnokorejcu je bilo jasno: tu treba izgraditi veliki budistički hram, visok 30 metara, u kojem ima mjesta za 200 ljudi. Tu gdje se inače ništa ne događa sada je trebao nastati europski centar budizma.

Ali njegovo oduševljenje tom vizijom nisu dijelili baš svi mještani - i tamo gdje je bilo planirano meditativno središte koje propovijeda mir, ljubav i individualni put u traženju svog mjesta u životnim ciklusima inkarnacije i reinkarnacije došlo je do svađa i podjela. Mjesecima je to bila tema broj jedan u razgovorima stanovnika Gföhla. Dok jedni kažu "mi to ne trebamo, tome tu nije mjesto", drugi odgovaraju "mi bi trebali to podržati, mi trebamo biti otvoreni prema drugima". Budistički centar da ili ne - u 'Šumskoj četvrti' to nikoga nije ostavilo ravnodušnim.

Financiranje iz privatnih izvora

Pritom se nije radilo o novcima - čitav projekt je trebao biti privatno financiran. To je bio i razlog zbog kojeg gradonačelnik Gföhla Karl Simlinger u početku nije imao primjedbi na gradnju. Buda u Gföhlu - to je dobro za turizam, mislio je on.

Ali onda su se na sceni pojavili političari desnopopulističkih stranaka FPÖ i BZÖ. Oni su odjednom pitanje gradnje budističkog centra stilizirali u pitanje obrane zapadnog svijeta i zapadnog sustava vrijednosti. Jedan od njihovih argumenata: budistički hram razara lijep kulturni okoliš Austrije općenito, a posebno 'Šumske četvrti'. Takav paganski hram nama ne treba, govorili su oni. Pa mi smo ipak katolici! Činjenica da opat katoličke zaklade Altenburg koja se nalazi u susjedstvu nije imao ništa protiv gradnje budističkog hrama tu međutim nije igrala nikakvu ulogu.

Politikanstvo i netolerancija

Za budističkog svećenika Bob Jon Sunima trebao je budistički centar biti istovremeno i "spomenik svjetskom miru". Ali on nije računao sa stanovnicima 'Šumske četvrti'. Odjednom se raspoloženje promijenilo. Gradonačelnik Simlinger je počeo osjećati sve veći otpor i pristao je da na kraju odluku ne donosi on već da se raspiše referendum. On je održan prošlog vikenda i rezultat je jasan: 52 posto glasača s pravom glasa je izašlo na birališta, od njih se 67 posto izjasnilo protiv gradnje budističkog centra, a samo 33 posto je bilo za.

Za Karla Simlingera je to rezultat koji i njega obavezuje. "To je znak demokratske zrelosti građana", smatra gradonačelnik. Elisabeth Lindmeyer to vidi drugačije. Njena zaklada je trebala financirati gradnju budističkog središta. Ona sama je također budist i u skladu sa svojim uvjerenjima ona sada traži novo mjesto gdje bi se mogao izgraditi centar - opušteno, bez ljutnje. "Mi tu odluku poštujemo, u budizmu nema ni pobjeda ni poraza", kaže Lindmeyer.

Ali u Gföhlu nije bilo moguće negativnu energiju pretvoriti u pozitivnu. Tamo je širena mržnja u mjeri za koju ona nije smatrala da je moguća, kaže Elisabeth Lindmeyer. I to u zemlji u kojoj načelno vlada sloboda vjeroispovijesti. U 'Šumskoj četvrti' to načelo međutim ne važi baš uvijek i za sve.

Autor: Andreas Meyer-Feist/Zoran Arbutina

Odg. ur.: A. Jung-Grimm