1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Brzopleta reakcija Europe na uvoz tekstila iz Kine

Europa je proljetos bila preplavljena jeftinim kineskim tekstilom. No, nakon prvih prijetnji i upozorenja i SAD i EU su poduzeli protumjere – pa makar one jasno kršile odredbe Svjetske trgovinske organizacije.

Suknja već tu – kaputić još na carini.

Suknja već tu – kaputić još na carini.

Ali baš kao i klinac koji iz smočnice krade marmeladu, premda mu je mama to zabranila, tako je i Bruxelles 12. lipnja uveo ograničenja za uvoz tekstila iz Kine kakve – blago rečeno – možemo samo nazvati brzopletima. Zato je danas u «Financial Timesu» izašlo zajedničko pismo, što su ga potpisala čak četiri ministara trgovine – iz Nizozemske, Danske, Švedske i Finske – u kojemu Bruxellesu poručuju da je ovo uvođenje kvota na uvoz tekstila «pravo gospodarsko samoubojstvo».

Na primjer, kvote za pulovere već su potrošene - iako unosan posao tek predstoji, kada dođe i vrijeme za nošenje džempera. Naravno, poslovi se dogovaraju mnogo ranije, a to je još veći problem za tvrtke u Europi od kojih mnoge, doduše, samo kupuju, ali ne baš mali broj njih iz Kine naručuje tek određene dijelove kolekcije. Što se, dakle, dogodilo u lipnju: Bruxelles je donio odluku o kvotama, a one su vrijedile i za poslove koji su već dogovoreni, jer kontejner košulja se ne nosi sa sobom u prtljazi, kada se sklapa posao.

I tekstil je pokvarljiva roba

Jürgen Richter, direktor tvrtke «Gelco»: «To je bila nagla i retrogradna naredba Europske unije, koja se onda provela i u njemačkom zakonodavstvu, kako bi se ograničio uvoz pulovera i sveo na neki broj na koji nitko nema utjecaja. A to je onda vrijedilo i za ugovore sklopljene kada smo znali da će kvote biti uklonjene, za narudžbe koje smo poslali na primjer u veljači ili u ožujku. Za njih smo platili novčani polog, podmirili smo račun, roba je poslana iz Kine brodom, a sada ne možemo doći do nje.»

Zato tvrtka «Gelco» želi sudskom tužbom doći do svoje robe, jer doista dolazi do apsurdnih situacija: njemačka tvrtka koja proizvodi odijela, na primjer, šije hlače u Europi – ili Rumunjskoj ili Hrvatskoj –, a jakne u Kini. Hlače su već davno tu, ali jakne stoje na carini, jer nitko nije mogao znati što će Bruxelles učiniti. Da sada uopće ni ne ulazimo u mjere za kojima može posegnuti i Kina kao članica Svjetske trgovinske organizacije, ni njemački pravnici nisu baš sasvim sigurni je li čitav ovaj propis baš čist posao. Jer, spomenute jakne nisu «svačje i ničje», one su vlasništvo tvrtki, pravnih i privatnih osoba u Europi. A to onda znači da propis iz Bruxellesa krši pravo vlasništva. Predsjednik udruge «German Fashion» Thomas Rasch potpuno podržava tužbu tvrtke «Gelco», ali ni njemu nije jasno kako se to može riješiti: «Zato jer se ovdje nalazimo u mutnom polju napetosti između europskog prava, što je najviša obveza svake države članice, i ustavnog prava, što je, pak, najviša instanca svakog građanina nacionalnih država. A kada se europsko pravo sukobi s ustavnim pravom, onda je prilično teško razaznati što je tu viša vrijednost.»

Udruga procjenjuje da će ova odluka njemačke uvoznike koštati više od milijarde eura. Jer moda i tekstil su podjednako pokvarljiva roba kao i voće i povrće i niti jednoj tinejdžerici neće pasti na pamet sljedeće godine kupiti majicu kakva je bila u modi ove godine. Sada je na Bruxellesu da povuče potez, ali samo ispraviti kvote neće biti nikavo trajno rješenje.

  • Datum 18.08.2005
  • Autor Anđelko Šubić
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZOz
  • Datum 18.08.2005
  • Autor Anđelko Šubić
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZOz