Brzopleta reakcija Europe na uvoz tekstila iz Kine

Ali baš kao i klinac koji iz smočnice krade marmeladu, premda mu je mama to zabranila, tako je i Bruxelles 12. lipnja uveo ograničenja za uvoz tekstila iz Kine kakve – blago rečeno – možemo samo nazvati brzopletima. Zato je danas u «Financial Timesu» izašlo zajedničko pismo, što su ga potpisala čak četiri ministara trgovine – iz Nizozemske, Danske, Švedske i Finske – u kojemu Bruxellesu poručuju da je ovo uvođenje kvota na uvoz tekstila «pravo gospodarsko samoubojstvo».

Na primjer, kvote za pulovere već su potrošene - iako unosan posao tek predstoji, kada dođe i vrijeme za nošenje džempera. Naravno, poslovi se dogovaraju mnogo ranije, a to je još veći problem za tvrtke u Europi od kojih mnoge, doduše, samo kupuju, ali ne baš mali broj njih iz Kine naručuje tek određene dijelove kolekcije. Što se, dakle, dogodilo u lipnju: Bruxelles je donio odluku o kvotama, a one su vrijedile i za poslove koji su već dogovoreni, jer kontejner košulja se ne nosi sa sobom u prtljazi, kada se sklapa posao.

I tekstil je pokvarljiva roba

Jürgen Richter, direktor tvrtke «Gelco»: «To je bila nagla i retrogradna naredba Europske unije, koja se onda provela i u njemačkom zakonodavstvu, kako bi se ograničio uvoz pulovera i sveo na neki broj na koji nitko nema utjecaja. A to je onda vrijedilo i za ugovore sklopljene kada smo znali da će kvote biti uklonjene, za narudžbe koje smo poslali na primjer u veljači ili u ožujku. Za njih smo platili novčani polog, podmirili smo račun, roba je poslana iz Kine brodom, a sada ne možemo doći do nje.»

Zato tvrtka «Gelco» želi sudskom tužbom doći do svoje robe, jer doista dolazi do apsurdnih situacija: njemačka tvrtka koja proizvodi odijela, na primjer, šije hlače u Europi – ili Rumunjskoj ili Hrvatskoj –, a jakne u Kini. Hlače su već davno tu, ali jakne stoje na carini, jer nitko nije mogao znati što će Bruxelles učiniti. Da sada uopće ni ne ulazimo u mjere za kojima može posegnuti i Kina kao članica Svjetske trgovinske organizacije, ni njemački pravnici nisu baš sasvim sigurni je li čitav ovaj propis baš čist posao. Jer, spomenute jakne nisu «svačje i ničje», one su vlasništvo tvrtki, pravnih i privatnih osoba u Europi. A to onda znači da propis iz Bruxellesa krši pravo vlasništva. Predsjednik udruge «German Fashion» Thomas Rasch potpuno podržava tužbu tvrtke «Gelco», ali ni njemu nije jasno kako se to može riješiti: «Zato jer se ovdje nalazimo u mutnom polju napetosti između europskog prava, što je najviša obveza svake države članice, i ustavnog prava, što je, pak, najviša instanca svakog građanina nacionalnih država. A kada se europsko pravo sukobi s ustavnim pravom, onda je prilično teško razaznati što je tu viša vrijednost.»

Udruga procjenjuje da će ova odluka njemačke uvoznike koštati više od milijarde eura. Jer moda i tekstil su podjednako pokvarljiva roba kao i voće i povrće i niti jednoj tinejdžerici neće pasti na pamet sljedeće godine kupiti majicu kakva je bila u modi ove godine. Sada je na Bruxellesu da povuče potez, ali samo ispraviti kvote neće biti nikavo trajno rješenje.