Brza pomoć za teške opekotine

Kirurzi mogu time izravno na operacijskom stolu obnoviti stanice kože kako bi prekrili rane, bilo da su one nastale zbog tumora ili da je riječ o opekotinama.

Doktor Ernst Magnus Noah s Klinike za plastičnu kirurgiju bolnice Crvenoga križa u Kasselu nalazi se u viziti. – Još jednom pregledava petogodišnju Deboru, dan prije njezina otpuštanja iz bolnice. Djevojčica se žali da ispod novonašpricane kože još malo krvari, na što ju liječnik umiruje kako je to normalno, jer koža je još sasvim nova...

Dijelovi Deborine kože bili su sprženi u nesreći od koje je prošlo godinu dana. Djevojčica iza sebe ima bezbrojne operacije, no prije nekoliko tjedana na prsa su joj našpricane stanice vlastite kože kako bi nova prekrila ranu. Omogućio je to «Recell Kit» – novost koju su, doduše, otkrili britanski znanstvenici u Cambridgeu, ali postupak su razvili Australci. Cijeli uređaj djeluje prilično neugledno i veličine je kutije za maslo. Tri korita napunjena su specijalnom tekućinom u kojima kirurg preparira stanice kože. Pritom je osobito važno da se s neoštećenog dijela kože uzima puno manja površina za transplantaciju, nego što je to do sada bio slučaj: «Radimo s manjim uzorcima kože koje su veličine poštanske marke. Maksimalna veličina je dva četvorna centimetra. – Vidjeli ste malu Deboru... S unutarnje strane bedra uzeli smo mali uzorak i obradili ga u Recall Kitu», priča liječnik Noah, naglašavajući kako je to bitno i za područje s kojeg se koža uzima, jer time i ožiljci ostaju manji. Nakon što se uz pomoć enzima s uzorka odvoji gornji od donjega sloja kože te nakon obrade u nekoliko koraka preparat sa svježedobijenim stanicama kože spreman je za špricanje. Uz stanice suspenzija sadrži i fiziološku otopinu. Pritom se doista koristi mehanizam kakav nam je poznat kod raspršivača za parfem. Suspenzija se u finoj maglici nanosi na ranu, objašnjava doktor Noah.

Nema opasnosti od imunološke reakcije

Sve to se događa odmah u operacijskoj dvorani, neposredno nakon uzimanja kože za transplantaciju. No, ovim postupkom mogu se pokriti rane koje su maksimalno velike poput dlana. Kod većih oštećenja i dalje se mora primjenjivati klasična metoda – uzgoja kože u specijalnim laboratorijima, što može trajati danima i tjednima, a istodobno iziskuje i visoke troškove. Ernst Magnus Noah je do sada kožu u spreju koristio u plastičnoj kirurgiji, ali od jeseni bi se postupak trebao primjenjivati i kod pacijenata sa snažnom apigmentacijom. Bolest se do sada smatrala neizlječivom, no dermatolozi su uvjereni da će nova metoda biti uspješna. Jer uz pigmente, melanocite, nanose se i ostale vrste stanica koje zatim tvore kožu: «Tu su i stanice iz kojih nastaju keratinociti, sve one čine našu kožu. Tu su naravno i imunološke stanice – cjelokupni presjek naše kože može se nanijeti ovim postupkom raspršivanja.»

Stručnjacima je bitno da za svaki tretman pronađu pravi zavoj za ranu, kako bi ispod njega od nanesene otopine mogla nastati i prava koža, naglašava Ernst Magnus Noah: «Našpricana koža, stanice koje nanosimo, moraju se prvo hraniti iz podloge, iz rane. One se zatim uglave u tkivo i tvore stabilnu kožu. A budući da potječe od pacijenta samog, naravno nema nikakve reakcije kojom bi ju tijelo odbacilo.»

A Deborah, koja više ne osjeća nikakve bolove, slobodno može kući.