1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Bruce Lee živi u Mostaru

Filmovi u kojima je demonstracija borilačkih vještina početak i kraj, manje više su stvar sklonosti i ukusa, međutim jednu legendu azijskog kung-fu filma znaju svi, iako je od njegove smrti prošlo gotovo trideset godina. Bruce Lee bi, da je poživio, jučer proslavio 65. rođendan i vjerojatno ovdje o njemu ne bismo govorili, da uz ovu obljetnicu Mostar nije pretekao Hongkong. Naime, u tom je bosanskohercegovačkom gradu u subotu, dan ranije nego u Kini, svečano otkriven spomenik toj filmskoj zvijezdi, koja, koliko god da to zvuči apsurdno, predstavlja simbol protiv etničke podijeljenosti Mostara i cijele regije. Simbolika ili čisti vandalizam - samo dan kasnije spomenik Bruceu Leeju je oštećen.

Bruce Lee u Mostaru prije nego u Hong Kongu

Bruce Lee u Mostaru prije nego u Hong Kongu

«Dižemo spomenik ideji koja kaže da se vještina, dobra namjera, poštenje, brzina, obrazovanje...mogu boriti protiv korupcije, mita, kolonijalizma, imperijalizma, nepravde. Tome dižemo ovaj spomenik», kaže jedan od glavnih inicijatora podizanja ovog spomenika, mostarski književnik Veselin Gatalo.

Inače, Mostar je prvi grad na svijetu koji je na poticaj udruge građana Urbani pokret Mostara podigao spomenik nekadašnjoj planetarnoj filmskoj zvijezdi borilačkih vještina. Brončani spomenik izrađen je u prirodnoj veličini Brucea Leeja, u njegovom klasičnom borilačkom stavu, a u njegovu podnožju stoji natpis: TVOJ MOSTAR.

«U svakom od nas čuči jedan mali zmaj koji još uvijek vjeruje u tako nešto. I treba samo priliku da očvrsne i jurne. Zapravo, ovaj spomenik trebao bi biti poticaj jednom takvom promišljanju. Svima nama je jasno da je životni vijek jednog spomenika 15 do 20 godina. Uglavnom, to je i prosječni životni vijek države na ovim prostorima»

Spomenik je sufinancirala i Zaklada za kulturu Njemačke vlade. Nastojanja za njegovu izgradnju trajala su gotovo dvije godine, a bilo je, kaže Gatalo, i glasova koji su mu se protivili: «Bunio se SUBNOR, s argumentacijom da bi spomenik trebalo prije postaviti nekom heroju iz njihovog doba i vremena, nekom zaslužnom Bošnjaku, nekome tko je učinio puno za 'bosansku stvar'. Ali, mi smo shvatili da smo mi budućnost ovoga grada, a da su oni njegova prošlost. Nismo imali vremena čekati da svi pomru...neki od njih su jako žilavi i živjet će još 20, 30 godina jer se država pobrinula da lijepo žive poslije rata. Jedino su nam oni malo pravili probleme, našao se i poneki negativni komentar na internetu, ali uglavnom, ljudi su ZA.»

Spomenik se zasada nalazi u gradskom parku Zrinjevac, no, uskoro će biti premješten na drugu, zapravo prvu lokaciju: «Spomenik je trebao stajati na Španskom trgu, usred grada, ali tu postoji moratorij na gradnju bilo kakvih spomenika sve dok Španjolci ne urede taj trg. Budući da smo mi legalisti i svaki korak smo činili u skladu sa zakonom – primjerice, dvije godine smo čekali dozvolu Gradske uprave, mada je zakonski rok mjesec dana – držat ćemo ga u parku dok taj moratorij ne prođe.»

U podijeljenom gradu Mostaru, Bruce Lee predstavlja subentitet mnogih njegovih stanovnika. On je dovoljno daleko od svega da bi ga netko pitao što su njegovi roditelji radili u Prvom ili Drugom svjetskom ratu, kaže Gatalo i dodaje: «Kad odem u Sarajevo, oni znaju da sam iz Mostara, ali je jako zanimljivo jedno pitanje koje postavljaju skoro redovno – 'iz kojeg si Mostara?'. To definira čovjeka. Znači, imamo državu sastavljenu na jako čudan način, gdje glavnu riječ vode profesionalni Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Svi imamo puno drugih subentiteta. Jedan od njih je i Bruce Lee – svi smo ga voljeli, svi smo ga gledali...Dovoljno je daleko od nas da ne bi bio ni Srbin, ni Hrvat, ni Bošnjak i da se njegovi ne bi miješali ni u Turske ratove, a kamoli u ove naše nedavne. S druge strane, dovoljno je blizu da bismo ga voljeli i da bismo kroz njega vidjeli ideju univerzalne pravde.»

Obično, pri spomenu grada Mostara, prva asocijacija je Stari Most. Sada će to biti i Bruce Lee: «Ja ne bih miješao te registre. Most je veliki spomenik prošlosti, a ovo je spomenik našoj sadašnjosti i budućnosti. Most je prekrasna arhitekturalna pojava koja objedinjava i umjetnost i funkcionalnost i ja ga jako volim. Zapravo, svi ga volimo. A ovaj novi spomenik je spoj visokog registra – bronca se uvijek koristi za heroje, državnike, vojskovođe – i niskog registra – riječ je o heroju našeg djetinjstva, strip junaku...To je postmoderna koja ovdje još nije otkrivena. Danas, kada ljudi otkrivaju umjetnost 19. stoljeća i rade u skladu s time, taj spomenik jako puno daje.»