Britanac koji spašava Tuarege

„Jedna stara poslovica iz tradicije Tuarega kaže:“Kada ti netko spasi život, njegov si dužnik dok kraja života“, kaže Guy Lankester. Ovaj Britanac, podrijetlom iz Zimbabvea, u Africi radi kao fotograf i turistički vodič. Tako je barem bilo prije. No, otkako mu je jedan Tuareg spasio život u pustinji, Lankester je svoj život posvetio angažamanu i pomoći nomadima Afrike. Mnogi od njih su morali napustiti svoju domovinu kada je prije dvije godine izbila kriza u Maliju. Tada su se islamisti na sjeveru ove zemlje nasilno dokopali vlasti i uveli svoj režim.

Preživio svašta, no egzil je najgore iskustvo

Jedan od onih koji su morali pobjeći, bio je i Radwan. On je najstariji član jednog klana Tuarega koji su živjeli u blizini grada Timbuktu na sjeveru Malija. Govori se da mu je 100 godina, no njegova točna starost nije nikome poznata. Radwan i njegov klan su tada utočište pronašli u izbjegličkom logoru „Djimbo“ u susjednoj Burkin Faso, oko 600 kilometara udaljenom od Timbuktua. „Moja je najveća želja bila da se konačno vratim kući“, kaže starac promuklog glasa. Radwan je u svom životu već mnogo toga proživio i doživio. Pedesetih godina prošlog stoljeća borio se protiv francuskih kolonizatora, preživio je bezbrojna sušna razdoblja kao i mnoge borbe u kojima su se Tuarezi borili protiv središnje vlasti u Bamaku. No, bijeg iz Malija i život u egzilu su za njega daleko najteža iskustva.

Međutim, od 8. veljače ove godine Radwan je konačno opet u svojoj domovini. Guy Lankaster dovezao ga je u svom starom kamionu u Timbuktu. On se ovdje nalazi kod rodbine i čeka da se ostali članovi njegova klana vrate iz Burkine Faso kako bi se svi zajedno mogli vratiti na mjesto gdje su prije živjeli. „Zahvalan sam Guyu na pomoći. On mi je u međuvremenu postao kao sin“, kaže Radwan.

Čežnja za Timbuktuom

Radwanov nećak Mamayiti se još uvijek nalazi u izbjegličkom logoru u Burkini Faso. „Ovdje je gore nego u zatvoru. Za nas nomade je sloboda elementarni dio života. Osjećam se kao da me netko zatvorio u neku konzervu“, kaže Mamayiti. Od Ujedinjenih naroda on za sada ne može očekivati pomoć. UN naime još uvijek čeka na odobrenje vlade Malija za povratak 150.000 izbjeglica. No, Bamako očito još uvijek čeka na neka bolja vremena, kada će stabilnost zavladati i na sjeveru Malija.

Drugim riječima, Mamayiti sada sve nade polaže u Britanca Guya Lankastera i njegov projekt „Karavane nade“ uz čiju pomoć se do sada u domovinu već vratilo 2.000 izbjeglica. U početku je ovaj projekt bio planiran kao suradnja između Lankastera i organizatora glazbenog festivala – Festival au Desert. Ova glazbena manifestacija događala se od 2001. godine u Timbuktu sa svrhom promocije tradicije i glazbe Tuarega. Obzirom da su tijekom krize u Maliju mnogi Tuarezi pobjegli u Burkinu Faso, ovaj je festival preimenovan u Festival egzila. On se od tada održava na raznim mjestima, čak i izvan Malija. No, nakon nekog vremena, Guy Lankaster je otkazao suradnju i počeo raditi sam. „Organizatorima je ovaj glazbeni događaj bio važnijim od izbjeglica“, kaže Britanac.

Jedno neobično prijateljstvo

On trenutno sam radi na spomenutom projektu. „Uvijek sam se s Tuarezima dobro osjećao. Uvijek sam imao osjećaj da sam dio njihove grupe“, kaže Guy. S Radwanovim nećakom ga povezuje posebno prijateljstvo. Ova mladi Tuareg mu je naime tijekom jednog izleta na kojeg su vodili turiste spasio život. Kriminalci su Guya oteti i odvesti ga u alžirsku pustinju. „Možda je ovaj projekt sada moja životna zadaća. Oni su spasili meni život a sada ja imam mogućnost da im to vratim“, kaže Guy.

Akcija spašavanja Radwana i njegovog najstarijeg sina Ishmalea morala se dogoditi po noći. On ih je sa svojim kamionom dočekao izvan izbjegličkog logora. Tek ujutro su mogli krenuti na put za Timbuktu. Kratko pred ciljem, akcija je zamalo propala. Zaustavila ih je jedna vojna kontrola. Natjerali su ih da izađu iz kamiona a na Guyjeve riječi kako je Radwan starac koji gotovo da ne može hodati, oni su samo kratko odgovorili:“Obećajemo vam da će danas prohodati!“. Odveli su Radwana u policijsku stanicu i tražili od njega da dokaže da nije islamist. „To je bila totalna glupost i ludost. Radwan nikada u životu nije posjedovao putovnicu. Svi ga ovdje poznaju. No, motivi ovih akcija leže u nečem drugom. Ovdje žive razne manjine i ljudi se sada nadaju da će ovako moći istjerati Tuarege s njihovih područja kako bi se sami ovdje naselili“, objašnjava Guy.

Budući da je vojska starca i njegova sina zatvorila u zatvor, Britanac je kontaktirao UN i vodeće političare u Timbuktuu. Na njihov pritisak, Radwan i sin su nakon 48 sati pušteni na slobodu. „Ponekad mislim da pretjerujem u radu, no kada vidim povjerenje i nadu u očima Radwana, to mi daje snage i hrabrosti da nastavim“, kaže Lankester. Njegova je namjera i dalje vršiti pritisak na UN kako bi se Tuarezi vratili kući. „No, ako mi to ne pođe za rukom, tada ću ih sam prevoziti iz izbjegličkog logora iz Burkine Faso u Timbuktu. I tako će se ti ljudi ipak vratiti kući“, kaže Guy Lankaster.