1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Brazil: duga sjena diktature

Na 50 obljetnicu puča brazilske vojske, dolazi do suočavanja s posljedicama ove diktature. To je za ovu zemlju dugo vremena bilo teško. Nasljeđe tog vremena i danas se osjeti u brazilskom društvu.

Otac je bio zabrinut. Njegova kćerka se već tjednima nije javila, iako je uvijek bila pouzdana i redovno njegovala kontakt s roditeljima. Brige oca su postajale sve veće, da bi se strepnje na kraju i potvrdile: njegova kćerka je oteta i najvjerojatnije ubijena i to po naredbi vojske koja je tada upravljala zemljom.

2011. je brazilski publicist Bernardo Kucinski objavio roman "K. ili nestala kćerka". U njemu piše o traumi zbog koje je tokom brazilske vojne diktature (1964-1985) patio velik broj građana: nerazjašnjeni gubitak nekog ili više članova porodice. Gotovo 160 Brazilaca je tokom diktature nestalo na nerazjašnjen način. U to vrijeme je ubijeno 486 osoba. Preko 100.000 građana je iz političkih razloga završilo u zatvoru, najmanje 50.000 je mučeno.

Ekshumirani predsjednik

Autor Bernardo Kucinski

Autor Bernardo Kucinski

50 godina nakon puča u tijeku je odlučno suočavanje s vladavinom vojne hunte. Tako su po nalogu "Nacionalnog povjerenstva za pravdu" ("Comissão Nacional da Verdade") osnovanim prije dvije godine, ekshumirani posmrtni ostaci Joãoa Goulartsa, posljednjeg demokratski izabranog i legitimnog predsjednika prije vojnog puča. Goularts je preminuo 1976. u egzilu u Argentini. Često su kružile glasine da je otrovan po nalogu tadašnje vojne hunte koja je vladala u Argentini. Kemijska analiza njegovih posmrtnih ostataka bi sada to trebala razjasniti.

Kasno suočavanje s prošlošću

Bila je potrebna četvrt stoljeća da se Brazilci odluče detaljno suočiti se s prošlošću. Za to su itekako postojali pragmatični razlozi, pojašnjava Maurice Politi, direktor Núcleo Memória, jednog saveza bivših političkih zatvorenika i prognanik koji u međuvremenu znanstveno proučava mračnu brazilsku prošlost. Politi zna o čemu govori: 1970. je uhićen kao politički protivnik. Proveo je četiri godine u režimskim zatvorima, na kraju je prognan i pet godina je živio u izraelskom egzilu. „Za razliku od drugih zemalja regije, brazilska vojska je sama okončala diktaturu“, kaže Politi.

Elite zemlje su predvidjele sveobuhvatnu amnestiju koja je trebala važiti za sve: za žrtve diktature, isto kao i za one koji su odgovorni za zločine: "Vojska je željela uvesti mir u zemlji, ali istodobno i zadržati svoju vlast. Stoga se o tom vremenu malo priča. Također je i učinjeno malo, da bi se više znalo."

Općenito, dopunjava povjesničar Americo Freire iz zaklade Getúlio-Vargas, sjećanje na godišnjicu u javnosti ne igra veliku ulogu. "Politička relevantnost teme je očigledna, ali se o njoj raspravlja samo u krugovima onih koji ionako sudjeluju u političkim raspravama."

Pri tome bi, kako kaže povjesničar Marco Antonio Villa sa Sveučilišta São Carlos, bilo neophodno vratiti se široj javnoj raspravi o državnom nasilju u Brazilu. Jer praksa političke sile u brazilskoj povijesti se ne ograničava samo na vrijeme vojne diktature. "Nije slučajno da je Brazil kao posljednja zemlja 1888. ukinuo robovlasništvo. Ta tradicija podčinjavanja se održala. Još u kasnom 19. i ranom 20.stoljeću je uhićeno, mučeno i iz zemlje protjerano na desetke anarhista. Riječ je mračnoj brazilskoj tradiciji koja je prisutna kako kod političke ljevice, tako i desnice."

Zbog sporog suočavanja danas pate, kaže Maurice Politi, prije svega članovi obitelji nestalih. Mnogi ne znaju što se s njima dogodilo. "Mnoge obitelji do danas pokušavaju otkriti posljednje prebivalište nestalih članova svojih obitelji. Oni neće pronaći mir sve dok od odgovornih ne dobe odgovor na to pitanje".

Diktatura ostavlja traga na političku kulturu sadašnjice

Izložba o diktaturi u Brazilskoj prijestolnici Braziliji

Izložba o diktaturi u Brazilskoj prijestolnici Braziliji

Prema procjenama nekih aktivista, diktatura i danas utječe na dijelove političke kulture. Alexandre Mourão iz grupe Aparecidos Políticos, koja se s diktaturom suočava umjetničkim sredstvima, ukazuje na obilježja vojne policije u São Paulu. Ono sadrži 18 zvijezda, a svaka od njih podsjeća na neki upečatljivi datum iz povijesti. Posljednja zvijezda ukazuje na 1964. godinu kada je vojska izvršila puč i došla na vlast.

Iz tog vremena su se do danas održali i neki zakoni, kaže Mourão – na primjer Zakon o nacionalnoj sigurnosti, na temelju kojeg je prošle godine uhićen veliki broj osoba koje su sudjelovale na socijalnim prosvjedima. "Policija u Brazilu se prema prosvjednicima odnosi prilično nasilno," objašnjava ovaj aktivist. "Ona je na neki način militarizirana. Mnogi fenomeni iz vremena vojne diktature su se održali."

Nedostatak svijesti

Maurice Politi misli slično. I prema njegovoj procjeni su godine diktature ostavile traga na političku diktaturu Brazila. S obzirom na to da vojna diktatura pravno nije obrađena, ne postoji ni dovoljna svijest o tome da je u to vrijeme nanesena nepravda. I zbog toga u Brazilu i danas postoje osobe koje su nestale, a koje nikada nisu pronađene. "Svijest o nepravednom karakteru ovog režima je slabo izražena." „Stoga je potrebno dovoljno se suočiti sa vremenom diktature“, objašnjava Alexandre Mourão. Zbog toga je važna Nacionalna komisija za pravdu jer ona, kako zaključuje Mourão, doprinosi konačnom odstranjivanju ostataka prošlosti.