1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Bozic koji traje cijelu godinu

Za obitelj Käthe Wohlfahrt Bozic traje cijelu godinu. Ta se obitelj vec cetiri desetljeca bavi proizvodnjom i prodajom tradicionalnog bozicnog nakita i dekoracije. Tvrtka Wohlfahrt iz Rothenburga u juznoj Njemackoj posjeduje lanac ducana specijaliziranih za prodaju bozicne dekoracije, a svoje proizvode prodaje i u inozemstvu. Najveca atrakcija u tom mjestu je Bozicno selo, smjesteno na oko 1.500 kvadratnih metara povrsine s Bozicnim sajmom koji je otvoren tijekom cijele godine. Kako su clanovi obitelji dosli na ideju o proizvodnji bozicnog nakita? Obitelj Wohlfahrt je prije tocno 40 godina - davne 1963. godine Bozic slavila s obitelji jednog americkog casnika. Amerikanci su bili fascinirani jednom bozicnom galzbenom kutijom koju su clanovi obitelji Wohlfahrt donijeli sa sobom iz bivse istocne Njemacke, koju su napustili jos prije pada Zida. Wohlfahrtovi su zeljeli takvu glazbenu kutiju pokloniti svojim americkim prijateljima - no takve kutije nije vise bilo nigdje za kupiti ni za lijek. Nju se moglo nabaviti tek slijedeceg proljeca, a uvjet prodavaca je bio da kupe najmanje deset kutija. U glavama poduzetne obitelji upalila se lampica - pa to je pravi posao. Svojim prijateljima poklonili su jednu kutiju, a ostale su prodali americkim vojnicima stacioniranima u americkim vojnim bazama u Njemackoj. Tako je rodjena ideja o prodaji bozicnih artikala tijekom cijele godine. Poceli su s jednim vrlo skromnim standom, no uskoro su uslijedili prvi bljestavi ducani. Onaj tko misli da ljubitelji bozicnih ukrasa- drvenih rezbarija i andjela - svoju strast za takvim objektima osjecaju samo zimi - grdno se varaju. Bozicni posao pocinje vec u proljece- tada stizu prvi Japanci, a za njima slijede Amerikanci, a onda Svicarci. A tijekom zimskih mjeseci u to se mjestance u juznoj Njemackoj sjati cijela Europa, prica Felicitas Höptner koja je zaduzena za odnose s javnoscu: "Japanci stizu u Rothenburg jer smatraju da je ovo srednjevjekovno mjesto nesto tipicno njemacko. Posjecuju Bozicno selo zato jer oni jako vole dekoracije. Japanci vide da je Njemacka u ovo doba vrlo bogato okicena i da se tu radi o posebnoj vrsti dekoracije. Oni vole dekoracije od drva, a kod nas ima mnogo razlicitih drvenih artikala koji su rucno oslikani s mnogo ljubavi i paznje. To svatko voli." A onima koji ne mogu doci u Rothenburg, k njima krece tvrtka Käthe Wohlfahrt u susret. Kao sto je to ove godine slucaj s Firencom, Osakom i Saporom - bez obzira sto Japanci jedva da poznaju Bozic i bozicne obicaje. "U Japanu Bozic nije blagdan. Na Badnjak se radi kao i svih ostalih dana. Slave samo obitelji s malom djecom, jede se nesto fino, a djeca dobivaju poklone, " kaze Emi Kanazawa, koja se u to dobro razumije: Ona je, naime, iz Japana, a u obiteljskoj tvrtki Wohlfahrt radi kao prodavacica i ima pune ruke posla sa svojim sunarodnjacima koji u velikim skupinama stizu u Bozicno selo. Emi Kanazawa veliki je ljubitlej Bozica- to je uostalom i uvjet da taj posao uopce i radi jer je to dio filozofije ove tvrtke, ili ,kako bi se to suvremenim rjecnikom reklo: "corporate identity," na sto ova tvrtka, koja ima preko 200 zaposlenih, polaze osobitu pozornost. U Bozicnom selu moze se naci velik broj poizvoda porijeklolm iz bivse istocne Njemacke- kao sto su na primjer piramide i drvene drobilice za orahe - cuveni Nussknackeri. To su artikli precizne rucne izrade, a ne roba jeftine serijske proizvodnje. U tvrtki radi i odio za dizajniranje novih proizvoda u bozicnom stilu. "To je radionica za razvijanje novih proizvoda. To znaci da tu radi tim umjetnika koji izradjuju prototipove proizvoda i koji uskladjuju boje i sve potrebne detalje. Onda se dijelovi tih artikala - na primjer kotaci ili postolja koja se okrecu - salju u druge tradicijske tvrtke u Njemackoj," pojasnjava Felicitas Höptner i dodaje: "Kvalitet za nas znaci da mi prodajemo proizvode koje smo sami razvili, a koje proizvode njemacke tvrtke. Mi kontroliramo je li obrada doista prvoklasna. Kvalitet znaci i to da, ukoliko dodje do propusta, mi nudimo i uslugu popravka proizvoda. To isto znaci da drveni predmeti trebaju biti vrlo precizno obojadisani, a ne da se obrve, na primjer kao kod jeftinih azijskih proizvoda, nalaze nekoliko milimetara iznad mjesta gdje bi trebale doci." U ponudi tvrtke Wohlfahrt ne nedostaje niti tradicionalni njemacki proizvod - zidna ura s kukavicom koju ova tvrtka izvozi u cijelom svijetu. A sto se tice cijena, one nisu bas vrlo skromne. Bozic Bata s kosarom voca od plastike stoji 100 eura. Postoji i odio u kojem se proizvode artikli s limitiranim brojem, a tamo vladaju prilicno visoke cijene. Taj je dio namjenjen kolekcionarima, koji svake godine nadopunjavaju svoje bozicne kolekcije. Jedne si godine priuste orkestar andjela, druge godine jaslice, trece godine bozicne zvijezde i tako redom. To su djecji snovi koje si mnogi mogu ispuniti samo kad odrastu. Takvi se proizvodi nude samo u limitiranim serijama. "Ogranicene serije znace da se jedna artikal proizvodi samo u odredjenom broju primjeraka, a taj je broj napisan i na metalnoj plocici na postolju predmeta. Uz to se dobiva i svjedodzba, koju potpisuju i umjetnici koji su radili na tom proizvodu, " pojasnjava gospodja Höptner. U limitiranom izdanju prodaje se i jedan izum glave tvrtke Käthe Wohlfahrt. To je ura pod nazivom "Djeca svijeta" na kojoj su prikazana djeca svih rasa na kugli koja se okrece. Na kugli je i bijeli golub, simbol mira. Kathe Wohlfahrt je lansirala taj proizvod povodom akcije donacija za UNICEF 1996. godine. Ove godine se na prodaju nudi svega 60 primjeraka tog sata - glazbene kutije koja nozi naziv "Djecji snovi" - a to je nesto sto odgovara svakom godisnjem dobu.
  • Datum 23.12.2003
  • Autor Monika Lohmühler
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZnN
  • Datum 23.12.2003
  • Autor Monika Lohmühler
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZnN