1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Artikel ohne Rubrik

Boris Mikšić - nakon američkog, priželjkuje i hrvatski san

Borisu Mikšiću jedno valja priznati, a to je upornost. Uporno gubi izborne bitke, kako na predsjedničkim, tako i na parlamentarnim izborima, ali ne odustaje. Povratnik iz Sjedinjenih Država nije propustio ni ovu priliku.

Zagrebački kauboj - Boris Mikšić

Zagrebački kauboj - Boris Mikšić

Prije dvije godine na parlamentarnim izborima Mikšić je osvojio tek dva posto glasova, dok je prije pet godina umalo ušao u drugi predsjednički krug. Za nekoliko glasova pretekla ga je sadašnja premijerka Jadranka Kosor. Mikšiću je spomenuti poraz teško pao, a vrijeme nije nimalo izliječilo rane. Još uvijek će reći kako je grubo pokraden i prevaren. Tvrdi da su listići s njegovim imenom, umjesto u kartonskim izbornim kutijama, završili u kantama za smeće i to njih čak 15.000. Za navodni izborni lopovluk optužuje Stjepana Mesića i Ivu Sanadera.

Od 37 dolara do milijuna

Bio bi daleko najbogatiji hrvatski predsjednik ikada

Bio bi daleko najbogatiji hrvatski predsjednik ikada

Mikšić je rođen 1948. godine u Zagrebu gdje je završio osnovnu školu i Petu gimnaziju. Fakultet strojarstva i brodogradnje diplomirao je kao odličan student. Ipak, nije se dugo zadržao u domovini. Sa samo 37 dolara odlazi u Sjedinjene Države. Bilo je to 1973. godine. Isprva radi kao inženjer za istraživanje i razvoj u Minneapolisu, a potom osniva tvrtku Cortec Corp. za proizvodnju ambalaže. U vrijeme rata Mikšić nije zaboravio domovinu. Prikupljao je humanitarnu pomoć i lobirao za priznanje Hrvatske. Zauzvrat, Franjo Tuđman ga je 1995. godine proglasio počasnim generalnim konzulom Hrvatske u SAD-u.

Ima se para, ima se s čim

Posjeduje i tvornicu za biorazgradive folije

Posjeduje i tvornicu za biorazgradive folije

Mikšić će s ponosom reći kako sam financira predizbornu kampanju, a ima i s čim. Imovinska kartica ovog kandidata govori da je Mikšić u Sjedinjenim Državama zaista doživio „američki san“. Vrijednost tvrtke procjenjuje na 100 milijuna dolara. Vlasnik je četiri tvornice, tri u Sjedinjenim Državama i jedne u Belom Manastiru iz čijih pogona izlaze biorazgradive folije. Također posjeduje 45 patenata od kojih samo jedan vrijedi 350 milijuna dolara. Uz sve navedeno, posjeduje i 4 kuće u Sjedinjenim Državama te udjele u mirovinskim fondovima. Tu su i tri jahte te 15 automobila. Ukratko, riječ je o kandidatu koji bi predsjednička plaća predstavljala pravi sitniš, a polovinu tog sitniša dao bi u humanitarne svrhe. Naime, biračima nudi svojevrsnu inovaciju na hrvatskom političkom tržištu, takozvani ugovor s Hrvatskom. Ondje stoji da bi pola predsjedničke plaće uplaćivao u humanitarne svrhe.

Tko u ankete vjeruje još?

U ankete koje mu ne ide na ruku ni najmanje ne vjeruje. Bogato poduzetničko iskustvo rado bi stavio na raspolaganje domovini. Obećava da će biti predsjednik poduzetnik koji će otvarati radna mjesta. Hrvatsku vidi kao zemlju koja treba iskoristi priliku u novim tehnologijama. A vide li birači u Mikšiću novog predsjednika vidjet će se nakon 27. prosinca, možda i kasnije.

U lovu na glasove nije zaobišao ni Bosnu i Hercegovinu. Zalaže se za treći entitet, a hrvatskim državljanima u BiH ne bi ukinuo pravo glasa. Smatra da u Europsku Uniju ne treba ući „na koljenima“. Da je prije pet godina postao predsjednik tvrdi da Ante Gotovina nikad ne bi završio u haškoj tamnici, a na pitanje bi li pomilovao Mirka Norca, nije imao odgovor.

Autor: Goran Prokopec

Odg. ur.: Marijana Ljubičić