1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Borba za bosanskog brdskog konja

Bosanski brdski konj rijetka je i izuzetno izdržljiva vrsta konja. U BiH, državi koja ne vodi računa niti o ljudima, ta plemenita životinja na rubu je izumiranja

"Nekada je brojnost ove pasmine dostizala 500 tisuća jedinki, a danas, u cijelom svijetu, brojimo manje od 200 grla, konja koji se selektivno uzgajaju u čistim krvnim linijama", kaže za Deutsche Welle Enver Žiga, hipolog iz Sarajeva i zaljubljenik u bosanskog brdskog konja. Čovjek koji u blizini Sarajeva i sam pokušava održati manju ergelu jedine bosanskohercegovačke autohtone pasmine konja upozorava da je bosanski brdski konj „na rubu izumiranja" i da spada u kategoriju izrazito ugroženih pasmina.

Situacija unazad desetak godina bila je nešto bolja, no privatizacijom Ergele Borike kod Rogatice, na istoku zemlje, sudbina lijepih, snažnih, crnih konja ozbiljno je dovedena u pitanje. "To je jedno pitanje koje je jako bolno za sve nas. To je vrlo stara ergela koja je bila fantastično organizirana. Promijenila je vlasnika 2011. godine, a kada se to desilo dolazi do naglog zapuštanja i do smanjenja broja konja", kaže Žiga.

Strah od zime

Bosnien Bergpferd (DW/Z. Ljubas )

Ulaz u Ergelu Borike

Upozorava da je nešto manje od trideset konja, koji su pušteni, te u krdu obitavaju na obližnjoj planini Sjemeć, jedva preživjelo proteklu zimu, praktično bez hrane, a nova zima se približava. "Domicilno stanovništvo im je pomoglo da ostanu u životu, a kažu da je bilo i uginuća", naglašava Žiga, koji je i u rukovodećim strukturama Međunarodnog udruženja uzgajivača bosanskog brdskog konja, čiji je jedini cilj očuvanje čiste krvne linije te plemenite životinje. Premda se radi o jedinoj autohtonoj vrsti konja iz BiH, o svojevrsnom nacionalnom blagu, država, tvrdi Žiga, nema sluha za ovaj problem. "Do sada nas nisu htjeli čak ni saslušati ni oni koji su za to zaduženi, koji za to primaju plaću", naglašava on.

Jedan od onih koji se zdušno bori za opstanak bosanskog brdskog konja, premda često izložen i prijetnjama i uvredama, je i Dragan Stojanović, umirovljenik iz Rogatice. Za konje iz ergele na Borikama vezan je još od djetinjstva, kada je tu dolazio učiti jahati. Još kao mladić je otišao u Sarajevo, iz Sarajeva na studije u Beograd, gdje je proveo i cijeli radni vijek, a onda se vratio u Rogaticu, gdje svakodnevno obilazi sada već poludivlje krdo od dvadesetak bosanskih brdskih konja, donedavnih stanovnika Ergele Borike. Revnosno prati njihov broj, eventualne povrede ili bolesti. Boli ga činjenica da nestaje nešto po čemu je cijeli taj pitomi kraj bio poznat.

"Borike su poznate samo po ergeli, čak i cijela Rogatica, koja ne bi ni po čemu drugom bila poznata. Osim stoljetnih borova, mosta na Žepi, u grbu grada Rogatice nalazi se i simbol glave konja", pojašnjava Stojanović za Deutsche Welle. I on se, poput hipologa Žige, osvrće na "nakaradnu privatizaciju" Poljoprivrednog Agrokombinata, u čijem sastavu je bila i Ergela Borike.

Konji u politici i privatizaciji

Dragan Stojanovic (DW/Z. Ljubas )

Dragan Stojanović

U sve se, kako kaže, umiješala politika, pa je Vlada tadašnjeg Premijera Republike Srpske Milorada Dodika donijela takve privatizacijske zakone koji su uvelike doprinijeli propadanju kombinata, a time i ergele. "Sve do 2011. godine ergela je bila u sastavu Agrokombinata. Imovina je uključivala i Ergelu Borike i Hotel Borike, a knjigovodstvena vrijednost kombinata prilikom prodaje je bila 14,1 milijuna konvertibilnih maraka. Kombinat je prodan za 320 tisuća, a plaćen starom deviznom štednjom u iznosu od samo 90 tisuća konvertibilnih maraka", pojašnjava Stojanović. Dodaje da štete možda ne bi bilo da su se novi vlasnici nastavili brinuti o konjima. "Ergelom se može  baviti samo netko tko voli konje", naglašava Stojanović.

Ergelu bosanskog brdskog konja još su početkom prošlog stoljeća u Sarajevu formirale tadašnje Austro-Ugarske vlasti, prepoznavši vrijednost izuzetno lijepog, ali i izuzetno snažnog i izdržljivog konja, koji se pokazao najboljim za vojne potrebe, ali i za obradu tvrde bosanske zemlje i prijevoz teškog tereta po neravnim, teškim brdskim putovima. Nedugo nakon toga, ergela seli u Goražde, a potom na Borike kod Rogatice.

Za konje nema sluha

"Svi drugi su imali sluha za ergelu, pa ju je sačuvala i održavala Kraljevina Jugoslavija, Titova Jugoslavija, a sad su je ovi novopečeni demokrati, višepartijci, uspjeli uništiti", zgražava se Stojanović. Pokazuje na ostatke kamenih štala, koje je gradila Austro-Ugarska. Krovovi su u potpunosti propali, a veća količina bijele kamene opeke je, kako prepričava lokalno stanovništvo, prevezeno u obližnji Višegrad i iskorišteno za izgradnju Kamengrada Emira Kusturice. Rijetki se požale i na trenutnog zakupca ergele, navodno čovjeka iz krugova bliskih bivšem predsjedniku RS-a, Radovanu Karadžiću, osuđenom za ratne zločine u BiH.

Premda je cijelo mjesto izuzetno mirno i gotovo napušteno, čuvar štala, u kojima se nalazi tek jedan donedavno oboljeli konj, pojavio se gotovo niotkuda tek nekoliko minuta nakon što smo se približili tom dijelu zapuštenog kompleksa Ergele Borike. Upozorio je da trenutni vlasnik štala baš ne voli posjete i fotografiranje konja, a lokalno stanovništvo tvrdi da je negodovao i kada su donijeli hranu izgladnjelim konjima prošle zime.

Dok je opstanak bosanskog brdskog konja, koji je, prema riječima hipologa Žige gotovo savršen za škole jahanja za djecu, krajnje upitan u zemlji iz koje potiče, spas bi mogao biti drugdje - u Sloveniji, na primjer. Anton Dolinšek, predsjednik Međunarodnog udruženja uzgajivača bosanskog brdskog konja, na svojoj ergeli ima 25 grla čistokrvnog bosanskog brdskog konja. I sam kaže da neskromno mora priznati kako se smatra čuvarom ove autohtone bosanskohercegovačke pasmine.

Slovenac u misiji spasa bosanskog konja

Anton Dolinsek und Enver Ziga (DW/Z. Ljubas )

Anton Dolinšek i Enver Žiga

"U prvom redu, ja u ovom konju vidim veliku perspektivu. Moram istaći da je moja ergela u ekološkom statusu i baš u tom smislu, za primjene na manjim, ekološkim imanjima ovaj konjić je vrlo pogodan za upotrebu, za rad, ali i za jahanje. Znači, on je univerzalan konjić koji ne traži puno prostora, ne traži puno hrane, a jako je upotrebljiv", kaže Dolinšek za Deutsche Welle.

Upravo zbog takvih karakteristika, dodaje on, bosanski konj sve je traženiji i u drugim zemljama Europske unije, gdje je prepoznat kao savršen u procesima ekološke obrade zemljišta i ekološke proizvodnje uopće. "Već smo uspjeli plasirati pet čistokrvnih grla u Njemačku, gdje je 70tih godina prošlog stoljeća taj mali konj bio jako popularan. Isto tako smo uspjeli plasirati tri grla u Švicarsku", kaže Dolinšek. Inače, određeni broj čistokrvnog bosanskog brdskog konja, porijeklom upravo iz ergele na Borikama, uzgaja se i u susjednoj Hrvatskoj i Srbiji.

U BiH, zemlji iz koje potječe, bosanski brdski konj mogao bi opstati samo uz pomoć nekolicine entuzijasta, zaljubljenika u tu lijepu, plemenitu životinju, za koju država i politika nemaju razumijevanja. "Zamislite nešto što opstaje tolike godine, nešto što je još Austro-Ugarska formirala i sada dođe jedna generacija koja sve to uništi", upozorava Dragan Stojanović, čovjek koji sve svoje slobodno vrijeme, ali i resurse, troši na krdo bosanskih brdskih konja koji lutaju vrletima Sjemeća. "Ako ne uspijemo sačuvati i održati ovu ergelu, nas će se stidjeti naša pokoljenja", zaključuje on.