1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Bonovi za hranu u Božjoj zemlji

Sjedinjene Američke Države su bogata zemlja, ali svaki sedmi građanin živi ispod praga siromaštva. Država potrebitima izdaje bonove za hranu, a od studenog je iznos osjetno smanjen tako da su mnogi na granici gladi.

Mary Jones sjedi u svom uredu. Došao joj je Micahel Flowers, 58 mu je godina i po prvi puta je došao u crkvenu humanitarnu udrugu Greater Birmingham Ministries. To je zajednička inicijativa američkih Metodista, Prezbiterijanaca i Episkopalne crkve, ali tamo se dijeli hrana svima kojima to treba, bez obzira na vjeru ili rasu.

Flowers zapravo dobiva državne bonove za hranu, ali od početka studenog dobiva manje nego ranije. Prije je to bilo bonova u vrijednosti 200 dolara mjesečno, ali sad je to jedanaest dolara manje. Za njega je to mnogo novca. Nema posla i nema nikakvih drugih socijalnih primanja. A u njegovoj dobi, na jugu Amerike u kojoj je još uvijek mnogo ljudi bez posla, jedva da ima šanse dobiti ikakvo zaposlenje.

Konzerve za tročlanu obitelj

Mary Jones

Mary Jones i humanitarna udruga u kojoj radi imaju sve više posla.

Ova humanitarna organizacija organizira Food Pantry, kako se tamo zove trgovina gdje se potrebitima poklanjaju najosnovnije namirnice. Zapravo, po svoju vrećicu mogu doći tek svakih 90 dana jer je previše onih kojima je to potrebno. Mary Jones nam objašnjava: "Jedna tročlana obitelj dobiva ono što mi zovemo 'teška vrećica'." U njoj su konzerve graha, graška, voćnog kompota i možda komad mesa. Ona tu radi već šesnaest godina i nema nikakvih iluzija, nego se pita: "Koliko to uopće ljudima može pomoći?"

Mnogi Amerikanci ovise o takvim poklonima ili o narodnim kuhinjama. Neki od njih rade dio radnog vremena ili dobivaju državne bonove za živežne namirnice. Ali sve to nije dovoljno, nego barem svaki sedmi živi ispod granice siromaštva.

Takvi bonovi postoje od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prije četiri godine, nakon izbijanja gospodarske krize, privremeno je povećan novac za pokriće takvih bonova za potrebite kao dio gospodarskog programa američke vlade. Ali početkom studenog je istekao rok tom vladinom programu i sada u državnoj blagajni godišnje ostaje pet milijardi dolara više. Ali to i znači kako će 47 milijuna stanovnika te zemlje još više morati strahovati da će ostati gladni.

Greater Birmingham Ministries

'Velika vreća' izgleda kao da sadrži mnogo - ali to treba biti dovoljno tročlanoj obitelji za čitava tri mjeseca!

"Nekima su bonovi sve što imaju"

Danielle ne želi reći svoje prezime. I ona je dugo stajala u repu kako bi dobila nešto živežnih namirnica. "Nekima su ti bonovi sve što imaju", objašnjava nam i dodaje kako je golema razlika ako sad dobiju 11 ili 13 dolara manje. "Ponegdje za taj novac možete dobiti tek dvije vreće popečaka od krumpira."

Ona je zapravo u još težoj situaciji jer je prije trinaest godina bila uhićena zbog posjeda droge. Ona je platila svoj grijeh, ali država nije zaboravila tu njenu "kriminalnu" prošlost. Zato ona ne dobiva nikakve bonove za hranu, bez obzira koliko joj to trebalo: "Patim od slabog srca, visokog tlaka, trebam inzulin za svoju šećernu bolest, imam problema s plućima i moje noge su slabe", žali se Danielle. "Kad ne bi bilo takvih institucija koje dijele hranu, ne bih imala što za jesti."

Iako mnogi, kao i Daniella ne ispunjavaju oštre propise za dobivanje takvih bonova, u proteklih sedam godina se praktično udvostručio broj primatelja na gotovo 50 milijuna građana. Treba si zamisliti kako je to otprilike cjelovita populacija jedne Španjolske. Američki političari desne orijentacije bi zapravo potpuno ukinuli takvu pomoć siromašnima. Oni tvrde kako bonovi potiču ljude da više niti ne traže posao.

Siromašna Amerikanka

Zapravo bi i konzervativni političari trebali shvatiti kako novčani bonovi za hranu siromašnima ne znače samo mnogo onima kojima je to potrebno, nego koriste i američkom gospodarstvu.

Za njih nema posla

80% onih koji primaju bonove za živežne namirnice su obitelji s djecom, invalidne osobe i starci. Za sve njih ionako nema nikakvog posla i zarade, tvrdi Scott Douglas. On je direktor ove humanitarne institucije koja dijeli hranu i tvrdi kako je ugrožena čitava socijalna struktura među siromašnima. "Prije je ovdje, na jugu Amerike bilo onih koji su radili u rudnicima, u čeličanama, nekoliko trgovaca, možda i koji učitelj i kod kojih je siromašna obitelj mogla doći kad bi bili u nevolji." Danas pak jedan zaposlenik sa nekoliko sati radnog vremena moli pomoć drugog koji je praktično jedva da ima nešto više, tvrdi Douglas. "Siromašni postaju još siromašniji, ali i čitave njihove socijalne mreže žive u sve većem siromaštvu."

Američki Republikanci zapravo žele još više smanjiti ovaj program pomoći, za 40 milijardi dolara u slijedećih deset godina. Demokrati su protiv toga i zapravo je taj spor oko bonova razlog, zašto je čitav program reforme poljoprivrede zapeo u američkom Kongresu.

Zapravo, ekonomske studije pokazuju kako se taj program pomoći siromašnima i gospodarski uvelike isplati. Svaki dolar koji se dijeli u bonovima za živežne namirnice stvara devet dolara gospodarske aktivnosti. Jer oni ne pomažu samo milijunima građana da dobiju nešto za jelo, nego pomažu i poljoprivrednicima i trgovinama koji primaju bonove za živežne namirnice koje prodaju.

Direktor crkvene humanitarne udruge upozorava kako ovdje nije samo riječ o tome da se bilo što pojede, nego i što se jede. "Ako se još više smanje bonovi za živežne namirnice, pogođenima neće preostati ništa drugo nego da kupuju još više jeftine, ali nezdrave hrane." Dakle hranu sa mnogo škroba i mnogo masti i onda će gojaznost biti još veći problem, baš kao i povišeni krvni tlak i sve ostale bolesti vezane za lošu prehranu. "Na taj način se troškovi za bonove tek prenose na čitav sustav zdravstvene zaštite", upozorava Scott Douglas.

Njemu je jasno kako je humanitarna organizacija koju vodi već na rubu mogućnosti. Nedostaje svega, a ni dobročinitelji više nemaju previše novca. A ako se još više smanji program pomoći putem bonova za živežne namirnice, ne želi niti pomisliti kakva će navala bijede i sirotinje biti na njegovu humanitarnu organizaciju.

Preporuka uredništva