1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Boljim plaćama do Hrvatske bez mina

Način razrješenja štrajka deminera koji su presudni za čišćenje mina zaostalih iz rata mogao bi ubuduće poslužiti kao školski primjer zaštite radničkog i javnog interesa.

Pirotehničari državnog poduzeća Mungos d.o.o. koji štrajkaju od 5. srpnja zbog neuspješnih pregovora o kolektivnom ugovoru s poslodavcem na najboljem su putu da ostvare svoj cilj. Krajem prošlog tjedna, kako saznajemo od samih aktera ovog procesa, naime, njihovi sindikalni predstavnici sporazumjeli su se s upravom poduzeća i njegovim osnivačem – Hrvatskim centrom za razminiranje (HCR) – da će idućeg četvrtka definitivno zaključiti taj važni akt. Štrajkači, njih ukupno oko 30, ipak neće dotad prekinuti svoju obustavu rada, sve dok postupak ne bude i formalno priveden kraju, a zatim se vraćaju na posao.

Izvjesnost takvog epiloga, međutim, dodatno je učvršćena i najavom da će se potpisi na ugovor staviti 21. srpnja na radilištu u Okučanima, u prisustvu – premijera Tihomira Oreškovića i ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića. Štoviše, upravo je Orepićevo posredovanje u komunikaciji između uprave i radnika znatno doprinijelo šansama za povoljan ishod, jer je MUP strukturno najviše u poziciji osiguravati pirotehničarima dovoljno posla. Ključni detalj pregovora bio je radnički zahtjev da se ugovorom zajamči mjesečna plaća pirotehničara od 15 tisuća kuna bruto ili oko 10 i pol tisuća neto, ali uvjetovano prihodom poduzeća.

Sindikat koji funkcionira

„Osiguran nam je i mehanizam kontrole prihoda“, rekao je za DW Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata koji zastupa pirotehničare, „pa se nadamo da će uz pomoć MUP-a, koji ima i obavezu nadzora rada poduzeća, to dobro profunkcionirati. I da smo uspjeli stati na kraj kroničnom obaranju cijene rada u ovoj struci“.

Dvije pronađene mine

Hrvatska javnost odobrava više plaće za deminere jer se radi o veoma odgovornom i opasnom poslu čišćenja od mina preostalih iz proteklog rata

Na pitanje što je bilo presudno za sad već vjerojatan uspjeh štrajka, Iveković odgovara da se radi o više faktora. Sami radnici su bili čvrsti i nepokolebljivi, a zatražili su plaću kakvu za taj izuzetno opasni posao sama javnost, prema raznim pokazateljima, zaista spremno odobrava.

To je zacijelo navelo i političare da se priklone štrajkačkom stavu, naročito s obzirom na to da se na aktivnost razminiravanja Hrvatske od eksplozivnih naprava – zaostalih na razmjerno velikoj količini njezina teritorija već duže od dva desetljeća – gleda u svakom slučaju itekako pozitivno. Konačno, poznata je činjenica da je tu posrijedi jedan veoma efikasan subjekt – Novi sindikat – premda Mario Iveković kaže: „Odradili smo svoj zadatak, ništa više od toga. No bilo bi dobro kad bi bilo više sindikata s kojima se može računati upravo na to – da zaista samo odrade svoje.“

Manjak zaštite u privatnim poduzećima

Iveković skreće pažnju i na to da je tehnička vlada možda imala više vremena za susret sa sindikalcima nego što je to bilo u slučaju sa redovnim vladama u proteklih desetljeće i pol. „Jer, već 15 i više godina praksa izgleda tako da ministri ne žele primati radničke predstavnike u ovakvim situacijama. Jednostavno nas ignoriraju“, kaže on, „a teže je zanemariti nečija opravdana traženja kad se s njim suočiš uživo.“ No, niti predsjednik Novog sindikata ne uspijeva rastumačiti jedan značajan moment u ovom slučaju – tadašnja uprava Mungosa povukla se s funkcije neposredno uoči štrajka.

„To je nešto što nikome nije jasno“, posvjedočio nam je Braco Gunjača, jedan od pirotehničara Mungosa koji su u štrajku. On radi u tom poduzeću točno 20 godina, a za to se vrijeme, prema njegovim riječima, tamo izmijenilo deset uprava. „Bilo je svega na početku štrajka“, nastavlja Gunjača, „i pritisaka i prijetnji otkazom, ali na koncu je prevladala naša odlučnost i ozbiljnost nekih važnih partnera u pregovorima. Ipak smo mi državna tvrtka, dok Hrvatska udruga poslodavaca ne dopušta ovakvu zaštitu radničkih prava u privatnim tvrtkama. Ali, još uvijek smo i sami oprezni, dok sve ne bude gotovo. Spremni smo i na nastavak, ako ustreba, ako se u zadnji čas dogodi nešto loše. A što se tiče stare uprave na čelu s direktoricom Amirom Šafranić, ona je samo 'nestala' jedan dan prije štrajka.“

Demineri čiste livadu od mina

I više od 20 godina nakon rata još uvijek postoji opasnost od mina

A što s deminerima iz privatnih poduzeća?

Damir Magdić, nasljednik Amire Šafranić, nije sklon odlasku svoje prethodnice pripisivati neki poseban značaj u odnosu na ovaj štrajk. „Pretpostavljam da se kolegica iscrpila“, izjavio je Magdić za DW, „no sve te okolnosti ne bih želio dalje svoditi na osobne relacije. Nadam se da smo na dobrom putu do ugovora, susreli smo se oko nekakvog optimalnog rješenja problema. Dobili smo podršku ministra i ravnatelja HCR-a, a njihova pomoć bit će nam presudna i ubuduće, u redovnom poslovanju.“ Preostaje pitanje, međutim, kako će očekivani kolektivni ugovor utjecati na ostatak ove struke.

Mungos jeste najveće poduzeće u branši, no tu je još i pedesetak privatnih tvrtki, a radnička perspektiva u njima ovisi o sklapanju granskog kolektivnog ugovora.

Preporuka uredništva