1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

"Bolje umrijeti jednom u Siriji, nego umirati svaki dan u Turskoj"

Bezbroj Sirijaca je pred građanskim ratom pobjeglo u Tursku. No, mnogima je u Turskoj toliko loše da se vraćaju natrag - u zemlju u kojoj i dalje bukti rat i u kojoj sada moraju živjeti pod vlašću pripadnika ISIS-a.

Onaj tko želi vidjeti posljedice tajnog Sykes-Picot ugovora, sklopljenog između Britanaca i Francuza nakon Prvog svjetskog rata, kojim su uspostavljene granice na Bliskom istoku, mora otići do Akcakale. Grad leži na jugoistoku Turske na granici sa Sirijom. Samo nekoliko stotina metara dalje, iza čelične ograde, željezničke pruge i ničije zemlje, vide se prve kuće Tal Abyada. Akcakala i Tal Abyad su nekada bili jedan grad, a onda je skupina kartografa odlučila da pruga koja prolazi kroz grad bude granica između dvije države.

Situacija u tim gradovima danas je potpuno drukčija. Sirijski Tal Abyad od siječnja ove godine kontroliraju skupine džihadističke organizacije ISIS (Islamska država u Iraku i Siriji). Dakle, oni sunitski teroristi koji su nedavno preuzeli kontrolu nad velikim dijelom Iraka i koji se zaklinju da će uništiti granice Sykes-Picotovog sporazuma. Stanovnici Akcakale koji su se navikli živjeti u neposrednoj blizini građanskog rata, sada se moraju naviknuti i na to da žive u neposrednoj blizini zemlje u kojoj su pripadnici ISIS-a proglasili kalifat.

Granični prelaz u jednom pravcu

Čini se da je sama granica jako loše nadzirana. Samo nekoliko turskih vojnika je na promatračnici, a nekolicina drugih patrolira ulicama Land Roverom.

Akcakala i Tal Abyad su nekada bili jedan grad, a onda je odlučeno - pruga koja prolazi kroz grad postaje granica između dvije države

Akcakala i Tal Abyad - nekada jedan grad, a onda je skupina kartografa odlučila - pruga koja prolazi kroz grad postaje granica između dvije države

Jedan od stanovnika kaže kako se ne boji mogućih napada bez obzira što je granica loše zaštićena. "Turske tajne službe su jake", objašnjava svoje uvjerenje.

Iznenađujuće je, međutim, da je granica i dalje otvorena, iako samo sporadično i samo u jednom pravcu - u pravcu Sirije. Svakog ponedjeljka, srijede i petka desetine Sirijaca čeka u malim skupinama otvaranje granice. To su uglavnom ljudi koji su ranije pobjegli iz gradova pod kontrolom ISIS-a u Tursku i sada žele ponovo natrag. No, prije nego ih puste preko granice turske vlasti im uzimaju otiske prstiju i upozoravaju da preko te granice više nikada ne mogu u Tursku. No, ljudi koji su stajali na granici kažu kako to pak ne predstavlja nikakav problem, jer oni koji se žele vratiti ili angažiraju krijumčare ljudi ili jednostavno prelaze jednu granicu dalje na zapadu.

"Otkako je Tal Abyad pod kontrolom ISIS-a ja sam više puta napuštao grad i ponovno se vraćao. Nikada nisam imao problema", priča 22-godišnji Muslim. "Tamo je sigurno ali oni vladaju željeznom rukom. Onaj tko primjerice puši van svoje kuće imat će velikih problema - može se dogoditi da mu čak odsijeku ruku."

Drugi koji su čekali na granici se nisu usudili razgovarati s nama. "U Tal Abyadu svaki dan nekoga skrate za glavu", priča jedan mladić. "To je u međuvremenu postalo normalno." Njegov prijatelj ga vuče u stranu i kaže mu: "Ne pričaj s novinarima. Ne želim probleme." Ljudi koji nisu htjeli s nama pričati boje se da ih ISIS-ovi pripadnici mogu vidjeti s promatračnice ili da imaju ubačene špijune na turskoj strani granice.

"Nemojte kriviti nas"

S obzirom na brutalnost ISIS-ovog režima, prilično je iznenađujuće da se neko uopće želi vratiti natrag u područja koja su pod njihovom kontrolom. Možda je to razumljivo ako se pogleda da se i nakon šest mjeseci otkako su pobjegli od ISIS-a mnogi Sirijci u Akcakali nalaze u potpuno bezizlaznoj situaciji. Posla nema, a i ako ga dobiju izbjeglice su uglavnom nedovoljno plaćene i rade u izrabljivačkim uvjetima.

Mladi Sirijci se igraju u blizini granice

Mladi Sirijci se igraju u blizini granice

Oko ruševina jedne kuće, nekoliko ulica od granice, nekoliko muškaraca leži na starim madracima i razgovara. Pričaju o tome zašto se žele vratiti u Siriju. Mnogi od njih su se borili na strani umjerenijih pobunjeničkih skupina. Jedan je pak bio aktivist za ljudska prava koji se protivio oružju. Ali, sada i on razmišlja kako bi uzeo oružje u ruke. Posebno ako revolucija preraste u rat. Svi oni su, odmah nakon što su pripadnici ISIS-a preuzeli područja koja je ranije kontrolirao Asad, došli u Akcakalu jer im je bilo jasno da su im životi u opasnosti. Međutim, sada gotovo da nemaju alternativu povratku.

"Ako nas na kraju vidite na strani ISIS-a nemojte kriviti nas", kaže Muhamed snažan mladić obrijane glave na pragu 40-ih. On je predvodio Omar-bin-Khatib brigadu u Slobodnoj vojsci Sirije, ali više od šest mjeseci nije kročio nogom na tlo Sirije.

Sloboda za pokajanje i vjernost

Muhamed pokazuje na jednog čovjeka koji se ispružio na zemlji. S ozlijeđenom nogom, puši jednu cigaretu za drugom. "On mora biti pregledan i zbrinut", kaže Muhamed. "Ali, Slobodna vojska Sirije nas je ostavila na cjedilu. Kada si ranjen više o tebi nitko ne brine. Onda ću se radije vratiti u područje koje kontrolira ISIS. Za 15 dana ću se vratiti i položiti baju."

A baja je u islamu čin kojim se iskazuje pokajanje i vjernost. Pripadnici ISIS-a su prije dva mjeseca kazali svim nekadašnjim pripadnicima Slobodne vojske Sirije da se mogu vratiti u Tal Abyad ako polože ovu zakletvu. Mnogi su ponudu već prihvatili. Mnogi pobunjenici s kojima smo razgovarali u Akcakali su nam ispričali o velikom broju njihovih prijatelja koji su to već učinili. A mnogi kažu kako planiraju učiniti isto.

Ovdje nema posla i nemam novca", priča Abu Husein, 22-godišnjak, koji izgleda i mlađe, a koji je u posljednje tri godine vidio više nego što će neko u svom čitavom životu. On se borio na strani umjerene islamske Faruk brigade.

Jedan Sirijac preživljava prodajući baklavu

Jedan Sirijac preživljava prodajući baklavu

Kada se Faruk brigada rasformirala on se priključio radikalnijoj, Ahrar al Sham skupini. U siječnju se borio protiv ISIS-a u Tal Abyadu i nakon toga je izbjegao u Akcakalu. Sada kaže kako je spreman živjeti pod vlašću skupine koja je do prije samo nekoliko mjeseci bila njegov žestoki neprijatelj.

"Oni su rekli da svatko tko se pokaje može doći", kaže on. "I oni imaju i dobre i loše strane. Tal Abyad je sada siguran, jer ljudi se boje ISIS-ovih pripadnika. Prije njih tamo je vladao kaos. Ali, ja nisam vidio svojim očima kako se tamo provodi šerijat (islamski zakon)."

30-godišnji Khalid, također nekadašnji pobunjenik, kaže kako zna da će se sve vratiti ponovo u diktaturu. Ali, s obzirom na okolnosti to je još i najbolje. "Turci se prema nama odnose kao prema robovima. Bolje je jednom umrijeti u Siriji nego umirati svaki dan u Turskoj."

Preporuka uredništva