Bolesti hrvatskog zdravstva

Zdravstvenom sustavu u Hrvatskoj mnogi će naći zamjerke. No i predsjednica udruge za zaštitu prava pacijenata Đula Rušinović Sunara priznaje kako je u Europskoj uniji puno manje toga "javno" nego u hrvatskom sustavu. To bi značilo da je puno manje toga dostupno bez da se posebno plaća. No nije uvijek ni sve u novcu. U Hrvatskoj bi pacijenti trebali biti svjesni(ji) svojih prava. Također su loše informirani. A muče ih i duge liste čekanja na specijalističke preglede.

Hrvatsko zdravstvo: strpljen – spašen

„Sustav mi je dao sve ali onog trenutka kada sam morao napraviti specijalistički pregled morao sam čekati 40 dana. Odluka je donešena u trenu. Čovjek cijeli život radi da zaradi i ne prati svoje zdravlje, a onda kada se razboli dao bi sve novce svijeta. Ja sam se našao u toj situaciji i uopće nisam dvojio oko privatne prakse“, kaže Branko Tabak, pacijent koji je svoj zdravstveni problem ipak odlučio rješavati o svom trošku.

Kaže kako mu u bolnici nije bio problem doći do informacija. Nije mu nedostajalo ni ljubaznosti medicinskog osoblja, ni susretljivosti, sve je bilo u redu osim što je on i dalje imao problem kojeg nije mogao riješiti. Evo njegovog iskustva:

Plati, pa se liječi

„Problemi koje sam imao trajali su gotovo mjesec dana, još uvijek nisam znao što se događa. U trenutaku kada sam pokucao na vrata privatne prakse i izdvojio svoj novac dobio sam termin u tri dana, četvrti dan imao sam dijagnozu i terapiju. Trideset dana trajalo je od procesa posjete liječniku opće prakse, vađenje krvi, povratak liječniku ope prakse pa sve daljnje analize. Do toga da sam se morao upisati na specijalistički pregled kada je bilo potrebno čekati četrdeset dana. Tu se prelomilo, nakon mjesec dana još četrdeset dana. Odluka je ipak bila privatna praksa.“

Dugotrajne liste čekanja nisu novost. Liječnici, ravnatelji pa čak i predstavnici udruga za prava pacijenata skloni su razloge tražiti u činjenici da pacijenti traže i dobivaju specijalističke preglede koji im uopće nisu potrebni. Ipak, sustav je takav da pacijenti mjesecima a ponekad i godinu dana čekaju red za neki pregled. Često se nameće pitanje hoće li pregled nakon toliko vremena uopće imati smisla.

Liječnici šutljivi, čekaonice pune

Udruzi za zaštitu prava pacijenata najviše je pritužbi na račun loše informiranosti. Čini se da liječnici malo govore, a da bi progovorili mora ih se pitati. Ali što ih i kako pitati, pitaju se mnogi. Pacijentu je potrebno pojasniti njegovo zdravstveno stanje na način na koji on to može razumjeti, smatra Đula Rušinović Sunara, predsjednica udruge za zaštitu prava pacijenata, no je li to uopće moguće?

Na sljedećoj stranici: Liječnici moraju liječiti ali i informirati

„Vi ne možete svakom bolesniku koji o medicini ne zna objasniti sve ono što biste zapravo trebali da bi on kvalitetno razumio što ste mu rekli. Zakon definira informaciju kao potpunu, točnu, razumljivu, pravodobnu,

A on to ne može jer on ima ispred vrata pedeset pacijenata. Onda morate zadužiti nekoga i on to mora moći. Netko mora imati to vrijeme ali to onda ne smije biti taj specijalist jer on očito mora pregledavati a ne pričati", naglašava Rušinović Sunara.

Liječnici moraju liječiti ali i informirati

Da je informiranost problem slaže se i ravnatelj zadarske bolnice dr. Dario Nakić. „Godinama su ljudi razmišljali da je najvažnije da oni dobro obave posao, a manje se posvećivalo informiranju pacijenata. Upravo se događa značajna promjena, ljudi žele da im se objasni, i imaju na to pravo. Na tragu toga i mi smo ponavljali i zahtjevali od naših liječnika da tom problemu posvete više pažnje“, kaže Nakić.

Ravnatelj zadarske bolnice kaže kako su na odjelima istaknute obavijesti o vremeu mogućnosti informiranja pacijenata i rodbine. Svakodnevno od 14 do 15 sati liječnik tako mora biti dostupan pacijentima i rodbini koji nešto žele pitati.

Provjera liječnika i bolnice na web-u

Pacijenti bi zahvaljujući Europskoj povelji o pravima pacijenata ubuduće mogli raspolagati s informacijama koji je liječnik ili bolnica prikladniji za ono što im je potrebno.

„Kategorizacija će jednog dana donijeti to da ćemo kvalitetu moći na jedan način realno mjeriti, pa ćemo moći imati uvida koliko koja kvaliteta je prisutna i reći čekaj, oprosti, ja želim tamo gdje je kvalitetnije.„

Tako kaže Đula Rušinović Sunara iz Udruge za zaštitu prava pacijenata.

Na web stranicama bolnica trebale bi biti dostupne informacije o svim stučnjacima i uslugama koje se nude u zdravstvenim ustanovama. Poznata će biti čak i statistika pa i smrtnost, pa će se pacijent moći primjerice odlučiti za bolnicu ili liječnika koji je imao najmanje pogrešaka.

Autorica: Ivana Zrilić

Odg. ur.: Z. Arbutina