1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Bolest naše civilizacije

Sve više ljudi širom svijeta pati od peludne hunjavice ili alergijske astme. Samo u Njemačkoj od alergijskih reakcija na koži pati šest milijuna ljudi.

Sve više djece pati od alergijske astme

Sve više djece pati od alergijske astme

Prije točno 100 godina pojam «alergija» prvi je put spomenut u stručnoj medicinskoj literaturi. Tipični simptomi te bolesti već su tada bili poznati, ali uzroci su stoljećima bili nepoznanica.
Kada lijeska, joha, breza, gospino bilje, raž i crni pelin cvjetaju, nosevi cure, oči peku i teško se diše. Mnogi tada radije ostaju u kući jer trčanje u parku ili večernji odlazak na pivo u kafiće s otvorenim terasama može za njih postati prava torura, kako kaže alergolog, profesor Wolfram Sterry, direktor berlinske klinike Charité. «Ljudi misle da je to bezopasna stvar. Alergija, ma, da dobro, kiše se malo, svrbi, čovjek se češe, i to je to. Ali, kad se malo bolje pogleda, vidi se da su to kronične bolesti koje mogu biti i opasne po život, kronične bolesti koje pacijente opterećuju svakoga dana i koje smanjuju njihovu efikasnost i snažno ometaju njihovu svakodnevnicu.»

Krajnje neugodna bolest

Upravo tako to doživljava i Inken Keiter, koja već godinama pati od alergijske astme:«Kod mene je to voće s košticama. Kada jedem jabuke ili višnje, dobijem napad astme. To napada bronhije pa imam problema s disanjem. Sve se to dogodi jako brzo. Prvo malo pecka u grlu, a onda imaš osjećaj da ti se ono steže.» Kod Inken Keiter prve alergije pojavile su se kada je imala šest godina. Koža se počela sušiti i ljuštiti, stvarali su se ekcemi, koji su žestoko svrbjeli. Kasnije su se pojavila hunjavica i alergijska astma, što je tipičan tijek bolesti koji obično počne još kod dojenčadi.

Svako deseto dijete boluje od neurodermitisa

I Justus, sin Petre Sommer, ima neurodermitis. Kod njega su se pojavile prve vlažne kraste kad je imao samo nekoliko mjeseci. Justus je bio stalno nemiran i puno je plakao. Noći su bile najveća proba izdržljivosti za roditelje: «Kad ga se uspavljivalo, moralo se sjesti uz krevet i ruke mu čvrsto držati da se ne grebe. Morali smo mu odvraćati pažnju, maziti ga po rukama i po koži dok ne bi konačno zaspao. I onda se zapravo dvije godine budio svake noći svakih sat vremena.»
Povremeno bi se na čitavom tijelu malog Justusa stvarali plikovi i krvave, vlažne rane, ponekad bi mu naticale sluznice a niti jedan od liječnika kod kojih je Petra Sommer odlazila nije mogao otkriti razlog tome.

Alergija na mlijeko

Tek kasnije se ispostavilo da je dječak vrlo alergično reagirao na mlijeko, mliječne proizvode i jaja. Alergija, riječ koja potječe od grčkog «allos», što znači drukčije ili strano, bolest je koja izaziva promjene u imunološkom sustavu. On postaje preosjetljiv i počinje burno reagirati na tvari koje uopće nisu štetne. Stvaraju se antitijela i proizvodi se hormon histamin koji nadražuje nos, bronhije, kožu, želudac i crijeva. U velikim količinama histamin može čak prouzročiti šok.

Simptomi poznati već stoljećima

Simptomi te bolesti dijagnosticirali su se i pokušavali liječiti još u prošlim stoljećima. O alergijskom osipu govori se još u antičkim medicinskim tekstovima iz 3. stoljeća nove ere. Uglavnom nepoznata je u prošlim stoljećima bila peludna hunjavica. To je očito tipična civilizacijska bolest. U Njemačkoj se prvi pacijent spominje 1855. godine. Profesor Karl-Christian Bergmann iz klinike Charité objašnjava: «Oko 1900. jedan posto 18-godišnjih regruta patio je od peludne hunjavice, 1930. 4 do 5 posto, a danas čak 30 posto mladića, koji dođu na liječnički pregled povodom regrutacije, ima tipične simptome peludne alergije.»

Velika nepoznanica

Zašto je to tako, liječnici, međutim, ni danas točno ne znaju. Stručnjaci berlinske klinike traže odgovore na to pitanje i, između ostalog, na pitanje je li možda moguće dati djeci neku bezopasnu tvar koja bi bila neka vrsta prljavštine, kako bi se izbjegle alergije? U jednome se, naime, stručnjaci širom svijeta slažu: da prije svega pretjerana higijena u najranijem djetinjstvu stvara plodno tlo za alergije. Zato profesor Bergmann novopečenim roditeljima savjetuje da svoju djecu što je prije moguće počnu puštati da se igraju vani u prljavštini, da pribave kućne ljubimce i da u kućanstvu koriste što je manje moguće sredstava za čišćenje.

Ima li pravog lijeka?

Malom Justusu pomažu samo jake kortizonske kreme. Lijekovi protiv alergije u pravilu djeluju uspavljujuće. Stručnjaka Bergmanna stoga veseli da je od prije nekoliko mjeseci na tržištu jedan novi lijek koji se smatra velikim napretkom. «To je najnoviji proizvod i doista je od povijesnog značaja. Anti-IGE je antitijelo koje je proizvod genskog istraživanja. Kada se ono ušprica pod kožu, apsorbira iz tijela IGE, bjelančevinu koja izazvia alergijske reakcije. To je stvarno velika stvar za teške astmatičare, ljude koji pate od teških alergija.»
Taj lijek se, međutim, mora ubrizgavati svaka četiri tjedna, a jedan tretman stoji 500 eura. U Njemačkoj ga, doduše, pokriva zdravstveno osiguranje. U Sjedinjenim Državama tim se lijekom već liječi 10 000 pacijenata i to, kako tvrdi berlinski profesor, s velikim uspjehom i bez ikakvih nuspojava.

  • Datum 19.09.2006
  • Autor Sabine Kinkartz
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZoG
  • Datum 19.09.2006
  • Autor Sabine Kinkartz
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZoG