Bogati gradovi-puno kulture

Bogati jug, nešto manje bogati sjever i poprilično siromašni istok i krajnji zapad. Letimičan pogled na ekonomsku kartu Njemačke može objasniti i poredak njemačkih gradova koje je ovih dana objavio Hamburški institut za svjetsku ekonomiju (HWWI) a koji se odnosi na kulturnu atraktivnost. Grad Porschea i Mercedesa Stuttgart je neprikosnoveno prvi kad je u pitanju kulturna ponuda i ulaganja u kulturni sektor. Iza njega na drugom mjestu slijedi također bogati München.

Mercedes i Porsche dobri za operu i balet

„Kultura je ponos naših građana“, objašnjava štutgartski gradonačelnik Fritz Kuhn (Zeleni) najnovije svrstavanje svog grada na vrh ljestvice kulturnih metropola. Kuhn je istodobno dodao da osim velikog zanimanja građanstva prijestolnice savezne pokrajine Baden-Würtemerg za kulturu i prisustvo moćnih kompanija poput Mercedesa, Boscha ili Porschea igra nemalu ulogu. Ne samo zbog toga što djelatnici ovih tvrtki u pravilu dobro zarađuju pa tako imaju i novaca za kulturno uzdizanje nego i prije svega zbog činjenice da se gospodarski moćnici vole angažirati na kulturnom planu. No osim publike i mecena i sve jača kulturna industrija Stuttgarta je doprinijela da se grad na Neckaru smjesti na sam vrh kulturne ljestvice.

Kultura na državnim jaslama

Staru narodnu o odnosu „para i muzike“ na neslavan način istodobno potvrđuju ocvale metropole u Ruhrskoj oblasti. Ovaj industrijski konglomerat na krajnjem zapadu zemlje već godinama prolazi kroz tešku strukturalnu krizu, nezaposlenost je velika, novaca nema ni za vrtiće i škole a kamoli za balet i operu. Pritom treba reći da su metropole Ruhrske oblasti nezaobilazna točka svakog ljubitelja kulture, ne samo zbog prvoklasnih spomenika industrijske kulture nego i mnogih utjecajnih kulturnih institucija poput Gradskog kazališta u Bochumu ili Opere u Essenu ili svjetski poznatog Muzeja Folkwang, također u Essenu. No od stare slave se ne živi. Prezaduženi gradovi u Rurskoj oblasti više ne mogu trošiti na aktualni program umjetničkih kuća a industrije koja bi ulogu mecene preuzela na sebe u nekadašnjoj talionici Europe gotovo više da i nema.

U isto vrijeme se pokazuje kako gospodarska uspješnost grada ili regije nije uvijek ključni element u uspješnoj kulturnoj ponudi. Najbolji primjer za to je Berlin koji natprosječno profitira od državnih subvencija. Berlin se nalazi među prvih pet gradova unatoč tomu što ovdje nisu smješteni Mercedesi ili BMW-i. No kao glavni grad se nalazi u prvom redu kada se dijele državne subvencije. O tomu jedan Gelsenkirchen ili Dusiburg, koji su se našli pri samom dnu žalosne ljestvice kulturne atraktivnosti, mogu samo sanjati.