1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Blaškić u ponedjeljak na slobodi - hrvatske reakcije na smanjenje kazne

Žalbeno vijeće haaškog suda smanjilo je zatvorsku kaznu bivšem zapovjedniku Operativne zone Središnja Bosna, hrvatskom generalu Tihomiru Blaškiću, sa 45 na 9 godina, potvrdio je danas predsjednik Vijeća, Fausto Pocar. Blaškić bi, po riječima njegova branitelja, već u idući ponedjeljak mogao biti pušten na slobodu. Koji su razlozi radikalnog smanjivanja kazne i njeno značenje?

Sudnica u Haagu

Sudnica u Haagu

Tihomir Blaškić osuđen je odlukom Žalbenog vijeća haaškog Tribunala za ratne zločine na devet godina zatvora čime je peteročlano vijeće za 36 godina smanjilo prvostupanjsku presudu od visokih 45 godina ali i najvećim dijelom poništilo točke otpužnice. Većina navoda je u žalbenom postupku odbačena i to četiri godine nakon prvostupanjske presude.

Predsjedavajući sudac Žalbenog vijeća Talijan Fausto Pocar kritizirao je nekoliko velikih pogrešaka koje su učinjene tijekom suđenja Blaškiću. Tako su nedjela poput ubojstva ili paleži jednostavno spojena u jedno krivično djelo:

„Ukoliko nije moguće jasno pripisati različite zločine tada se optuženom za to niti ne može suditi. Nekoliko nedjela ne mogu se spojiti u jednu točku optužnice. U slučaju sumnje sud se mora koncentrirati na najteže zločine“, kazao je sudac Pocar.

S Blaškića je skinuta dogovornost napada na selo Ahmići, a to je bila zapravo središnja točka otpužnice. Od 19 točaka optužnice na kraju je ostalo samo tri za koje je Blaškić odgovoran i kriv, konstatira Žalbeno vijeće. Do otvaranja arhiva u Hrvatskoj 2000. godine Blaškić je za Haaški sud predstavljao najodgovorniju osobu za pokolj stanovnika Ahmića. Sa osam godina i tri mjeseca u prvitvornu jedinicu Haaškog suda Blaškić je stigao 1. travnja 1996. godine. Suci su u obrazloženju pohvalili Blaškićevo primjerno ponašanje, suradnju tijekom istraga, posebno se vrednovala njegova dragovoljna predaju ali i dobar glas kojega je Blaškić uživao kod protivničke strane. Sve to su olakotne okolnosti koje je naveo i sudac Pocar:

«Prvo, optuženi se predao dragovoljno. Drugo nikada ranije nije kažnjavan i treće, bio je vrlo kooperativan. Osim toga se mora uzeti u obzir njegovo loše zdravstveno stanje“, izjavio je on. Sudsko je Vijeće, presuđujući Blaškiću prvostupanjskom presudom, upotrijebilo pogrešne pravne standarde, prvenstveno temeljene na manjkavom dokaznom materijalu ali i procjeni dokle seže odgovornost zapovjednika. Žalbeno je vijeće na raspolaganju imalo iskustva ranijih slučajeva Kupreškić, Kunarac i Furundžija aplicirajući ih na Blaškićev.

«Nije logično zapovjediiti izvršenje zločina i zatim istraživati i kažnjavati počinitelje - napomene su Žalbenog vijeća, i obrasci za buduće presude. U slučaju Blaškić – za razliku od slučaja Aleksovski – suci smatraju da se radilo o sukobu bez intervencije izvana, čime se ublažava Blaškićeva odgovornost premda nisu prihvatili stajalište iz žalbe na presudu po kojoj se slučajevi zločina bosanskih Hrvata i Srba bitno razlikuju budući da su se bosanski Srbi (slučajevi Tadić i Čelebići) pokušavali otcijepiti od BiH. No, suci su ustvrdili kako su države Hrvatska i BiH «bile angažirane u stanju sukoba jedna protiv druge». Što se Ahmića tiče, novi dokazni materijali potvrdili su da su u borbama sudjelovale druge jedinice, uključujući neregularne te da su na ovom prostoru bile prisutne i jedinice Armije BiH. Blaškić je bio zapovjednik na papiru, akcije su planirali i vodili drugi bez njegova znanja i utjecaja, obrazloženo je ublažavanje i ukidanje 16 od 19 točaka originalne i kasnije izmijenjivane optužnice.

Ahmići su bili civilni cilj – ali je tu kao u drugih naseljima spominjanim u optužnicama registrirana nazočnost elemenata Armije BiH čime su nalozi za vojne akcije legitimni i opravdani zahtjevima, ali ne i zločini. Blaškić nije imao nadzor nad svim jedinicama u prostoru čijim je bio zapovjednikom kao ni nad akcijama u kojima su se dogodili zločini, kaže se među ostalim u presudi Žalbenog vijeća.

Još prije izreka presude Žalbenog vijeća hrvatski je predsjednik Stjepan Mesić umirovio generala Blaškića kao i Milivoja Petkovića koji se također nalazi u pritvornoj jedinici Haaškog suda.(Alen Legović)

Pozitivne reakcije u Hrvatskoj

Prvi čovjek hrvatskih socijaldemokrata Ivica Račan vrlo je zadovoljan drastičnim smanjenjem kazne Tihomiru Blaškiću, no, dodao je da bi bio još zadovoljniji da je oslobođen. Račan ističe kako mu je bilo jasno da smatra da je "takozvana dvostruka linija zapovijedanja imala svoje prste i oko slanja Blaškića u Haag i oko prikrivanja relevantnih činjenica koje su govorili u prilog Blaškićeve nevinosti. To je u isto vrijeme prikivalo prave krivce i odgovorne za zločin u Ahmićima." Bivši hrvatski premijer smatra da je na smanjenje presude "dominantno utjecala" i njegova Vlada, koja je otkrila nove dokumente o tom slučaju i poslala ih u Haag. Sličnog je mišljenja i čelnica HNS-a Vesna Pusić. Ona je ocijenila da je nova, puno blaža presuda pokazala da je bivša HDZ-ova vlada Blaškića "očito koristila kao žrtvenog jarca" – okolnosti su se promijenile tek kada je bivša koalicijska vlast tužiteljstvu i obrani omogućila pristup dokumentima i dokazima iz državnog vrha. Predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić suzdržao se od političkih komentara, navodeći tek kako je očito da je u prvoj presudi bilo puno neobjašnjivih nelogičnosti.

"Ovo je jedina dobra vijest iz Haškog suda u posljednjih nekoliko godina, točnije od oslobađajuće presude u slučaju braće Kupreškić", riječi su predsjednika Hrvatske stranke prava Ante Đapića koje prenosi Hina. IDS-ovac Damir Kajin je, kako kaže davno najavljivao da će se kazna Blaškiću pretvoriti u vrijeme provedeno u zatvoru. On današnju odluku žalbenoga vijeća suda u Haagu tumači kao osudu hrvatsko-bošnjačkog rata, što izravno tereti bivšeg predsjednika Franju Tuđmana i njegovo političko vodstvo. Kajin smatra da ova presuda "pokopava zabludu o Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske, što bi trebala biti pouka i nekim prvacima u Bosni i Hercegovini da zatvaranje u svoje torove nikome ne nosi dobro". (Tatjana Mautner)